Chapter 22: Kamenčići

Autobus se zaustavio jednu ulicu dalje od moje kuće. Izašla sam iz njega, obgrnula se jakom i požurila kod kuće jer je bilo užasno hladno. Izgubila sam rukavice i šal vjerojatno dok sam trčala i biježala od Dimitrija, pa sam jedva čekala da dođem doma kako bih se istuširala.

Snuždenog pogleda popela sam se stepenicama do vratiju, otvorila ih i zakoračila u topli hodnik. Krenula sam prema stepeništu kako bih što prije otišla u sobu, zaključala se i ležala u tišini na svome krevetu. Htjela sam da me svi puste na miru.

„Jessica.“ –začula sam glas svoje majke.

Stala sam na stepeništu, gledajući u pod, jer nisam imala snage pogledati u nju. Znala sam da sam se mogla rasplakati svakog trena ako me pita što se dogodilo.

„Nazvao je Dimitri da vidi jesi li ovdje. Niste se čuli preko mobitela?“ –upitala me.
„NE ZANIMA ME ŠTO ŽELI!!!“ –proderala sam se.
„Jessica, što je bilo?!“
„NIŠTA!!!“
„Je li sve u redu?!“
„SAVRŠENO!!!“
„Je li ti nešto napravio?! Tražio seks od tebe?!“ –ovoga se puta javio moj tata.
„HOĆETE LI ME PUSTITI NA MIRU?!“ –proderala sam se uplakano.

Potrčala sam stepenicama do svoje sobe jer više nisam mogla biti ondje. Noge su mi počele klecati i drhtala sam cijela. Otvorila sam vrata svoje sobe, zalupila ih i zaključala vrata kako mi nitko ne bi smetao. Skinula sam odjeću sa sebe, ušla u kupatilo i tuš kabinu, a zatim otvorila mlaku vodu. Sjela sam na hladne pločice, duboko uzdahnula i prislonila glavu na skvrčena koljena. Suze su mi neprestano klizile niz lice unatoč tome što sam ih ja tjerala da prestanu jer nisam htjela plakati, ali boljelo je... prokleto je boljelo.

***

Čula sam čudne zvukove koji su me probudili. Otvorila sam pospano oči i pogledala na sat. Bilo je tek osam navečer, a ja nisam ni znala da sam zaspala. Ležala sam na krevetu, slušala pjesme na kompjuteru i očito zaspala.

Ponovno sam čula isti zvuk, pa sam se dignula sa kreveta i pogledala oko sebe kako bih ustanovilo otkud dolazi. Pogled mi je pao na prozor gdje sam vidjela kamenčiće kako udaraju od njega.

Podignula sam obrvu i prišla mu. Tek tada sam shvatila da je Dimitri stajao u dvorištu i čagao moj prozor kamenčićima. Stajala sam ondje, iza zavijesa, neko vrijeme. Nije mogao pretpostaviti da sam ondje, da ga gledam jer su svijetla bila ugašena; zapravo – jedino svijetlo je bilo od kompjutera.

Odlučila sam ga otvoriti kako bih vidjela što je želio od mene, a kad sam to učinila dobila sam kamenčić u glavu i tiho opsovala.

„Što želiš?!“ –viknula sam nagnuvši se na keramičan dio, gdje mi je stajala vaza.
„Molim te, želim pričati s tobom!“ –uzviknuo je.
„Ja ne želim! Odlazi!“
„Molim te, Jess! Trebam ti objasniti kako stvari stoje.“
„Objasnio si mi tako što si ljubio onu plavušu!“
„Nije kako ti se čini!“

Zakolutala sam očima i pokazala mu srednji prst.

„Dečko se trudi, Jessica.“ –začula sam glas svog oca iza sebe.

Poskočila sam i okrenula se zbunjeno.

„Što ti radiš ovdje?!“ –upitala sam ga nadureno. „I kako si ušao kad sam zaključala vrata?!“
„Mama i ja imamo rezervne ključeve!“ –nacerio se.

Zakolutala sam očima i okrenula mu leđa. Pogledala sam u Dimitrija koji je i dalje stojao u dvorištu.

„Ondje će stajati dok ti ne siđeš.“ –rekao je.
„Kako znaš?“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Jer dečko ne stoji bez razloga ispod ženskog prozora već pola sata i to bacajući kamenčiće!“

Frknula sam.

„Jesi li ti kad to radio?“ –upitala sam ga.
„Ne, jer nikada nisam nešto loše napravio tvojoj mami, a očito on jest!“ –odgovorio je.
„Poljubio je drugu.“
„Ili je ona poljubila njega?“
„Na čijoj si ti strani, tata?! Jesam li ti ja kćerka ili on?!“
„Samo pretpostavljam! Uostalom, da mu je stalo do te druge djevojke... misliš li da bi sada bio pod tvojim prozorom!“

Zakolutala sam očima.

„Idem pričati s njim.“ –uzvratila sam i ljutito odmarširala iz sobe.

Čula sam tatu kako se smijulju i pozadini, pa sam ga prostrijelila pogledom zbog čega se uozbiljio. Odmahnuvši glavom, spustila sam se niz stepenice i požurila na prizemlje. Duboko sam uzdahnula prije nego sam otvorila vrata kuće. Razmišljala sam o tome što bih mogla reći Dimitriju, a da ga ne udarim jer sam to silno željela učiniti.

Napokon sam otvorila vrata, spustila se niz stepenice i otišla iza kuće gdje se on nalazio.

„Napokon!“ –uzvratio je i prišao mi.

Podignula sam ruke kako bih ga zaustavila jer me krenuo poljubiti, a nisam to željela učiniti nakon što su njegoce usne ljubile drugu i prije nego mi objasni što se dogodilo. Pogledao me začuđenim izrazom lica, a ja sam napravila korak unazad kako bih bila što dalje od njega, te prekrižila ruke na prsima.

„Imaš pet minuta.“ –rekla sam ozbiljno.
„Nisi mi ni dala vremena da ti objasnim što se dogodilo!“ –započeo je. „Niti ne znam kako si se baš nalazila ondje!“
„Nije bitno kako i zašto sam se nalazila ondje. Bitno je to da si ti ljubio drugu dok si sa mnon u vezi. Tj. dok si BIO sa mnom u vezi!“
„Nemoj tako, Jessica! Znaš da te volim!“
„Ne znam! Da me voliš, sigurno ne bi ljubio drugu! Ili ti je možda dopizdilo što si me poseksao, pa si odlučio drugu namamiti svojim slatkim riječima?!“
„JESSICA!“
„Što je?! ISTINA BOLI?!“
„Boli to što me optužuješ za nešto što nije istina!“ –viknuo je.

Ljutito sam pogledala u stranu.

„Igor me natjerao da izađem vani sa Natašom, njegovom prijateljicom iz St. Petersburga!“ –uzvratio je duboko uzdahnuvši. „Otišao sam neki dan k njemu i dogovorio se s njime da te pusti na miru ako ja obavim neki posao za njega. Naravno, rekao sam da neću obavljati ništa veliko, pa me natjerao da njoj pokažem grad! Zaustavili smo se na trenutak i ona me poljubila, a tada si ti došla! Došla si kad smo se svađali, tj. kad sam se ja derao na nju jer me poljubila, a imam curu!“

Gledala sam ga u tišini, a on me fiksirao ravno u oči. Počinjala sam se opuštati zbog njegovih prekrasnih zelenih očiju u kojima bih se često znala izgubiti. Uzdahnula sam i spustila pogled.

„Trebaš mi vjerovati, Jessica! Molim te!“ –uzdahnuo je. „Ne bih ti nikada naudio. Da tebi naudim, naudio bih i sebi! Molim te, vjeruj mi! Volim te... Bože...“

Podignula sam pogled prema njemu. Nije lagao. Nikada nisam sumnjala u to, ali me povrijedilo to što sam ga vidjela kako se ljubi s drugom, pa sam na trenutak posumnjala. Znala sam tko je bio kriv za to i morala sam mu reći istinu. Gledao me tužnim pogledom, svijetlucavim očima, pa sam imala osjećaj da bi se mogao rasplakati.

„Znam.“ –klimnula sam glavom.
„Vjeruješ mi?“ –upitao me pogledom punim nade.
„Da.“
„Hvala.“

Klimnula sam glavom, a on mi je prišao. Podignuo je bradu jer me želio poljubiti.

„Nema ljubljenja kraj kuće.“ –začula sam glas svog oca.
„Tata!“ –poskočila sam u stranu.

Razvukao je osmijeh od uha do uha, a ja sam zakolutala očima, te ga prostrijelila pogledom. Pogledala sam u Dimitrija koji je ukočeno stajao na mjestu, gledajući u mog tatu.

„Bok, Dimitri.“ –pogledao je i moj tata u njega.
„Dobra večer, g. Mayer.“ –klimnuo je glavom.
„Osjećam se starije nego što jesam. Zovi me George, molim te!“
„U redu, George.“
„Tako je već bolje!“
„Što trebaš tata?!“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Juliette je napravila kolače. Dođite prije nego se ohlade!“ –rekao je i laganim se korakom udaljio od mene.

Pogledala sam u Dimitrija, a on je slegnuo ramenima. Povukla sam ga sa sobom znajući da bih kasnije trebala popričati s njime o Igoru.

***

„Hvala vam na kolačima.“ –rekao je Dimitri stajajući u hodniku.
„Hvala tebi što si nam došao u posjet!“ –nasmiješeno mu je rekla mama.

Klimnuo je glavom, a ja sam otvorila vrata. Pogledala sam u tatu koji mi se nasmiješio, te izašao iz kuće.

„Mama...“ –uzdahnula sam. „Reci tati da uđe!“
„Samo gledam kakvo je vrijeme vani. Zar niti to ne mogu?“ –uzviknuo je.

Mama se nasmiješila, izašla iz kuće, te ga povukla sa sobom. Zahvalila sam joj se, zatvorila vrata i spustila se nizi stepenice zajedno s Dimitrijem. U tišini smo hodali kroz dvorište jer sam ga htjela otpratiti do automobila i popričati s njime. Okrenula sam se i vidjela tatu na prozoru, a mama ga je vukla sa strane. Odmahnula sam glavom i pogledala ispred sebe. Izašli smo kroz glavna vrata i prišli njegovom Mustangu. Dimitri se nagnuo na auto.

„Je li sigurno sve u redu?“ –upitao me.
„Ne baš.“ –promrmljala sam.
„Opet mi ne vjeruješ?!“
„Ne, ne! Nije u tome stvar! Vjerujem ti!“

Nasmiješio se, povukao me k sebi i poljubio me. Ispustila sam maleni uzdah, obgrlila ga rukama oko vrata i uzvratila mu poljubac uživajući u njemu; pogotovo nakon svega što se dogodilo. Nisam znala koliko dugo smo stajali onako, zagrljeni i ljubeći se, ali za mene kao da je vrijeme stalo. Nisam nas namjeravala zaustaviti jer mi je ono pasalo.

„O čemu si htjela pričati?“ –prestao me ljubiti nakon dosta vremena.

Pogledala sam u drugu stranu jer sam se trebala sjetiti o čemu sam htjela razgovarati. Totalno sam zaboravila što mi se odvijalo u glavi kad bih bila s njime; pogotovo dok smo se ljubili nakon one svađe.

„Oh, da...“ –lagano sam se udarila rukom po glavi. „O Igoru...“

Nakrivio je glavu.

„Vidjela sam te sa onom curom zbog njega.“ –nastavila sam.
„Kako to misliš?“ –upitao je iznenađeno.
„Zaustavio me na ulici. Rekao mi je da će te pustiti na miru ako pođem s njime i porazgovaramo o tebi, ali rekao mi je da te ne zaslužujem i pokazao mi kako se ljubiš s onom drugom! Pretpostavljam da su se dogovorili da nam to učine kako bi nas razdvojili i ti mu se napokon pridružio!“
„Pička mu materina! Nisam ni pomislio da je to moguće! Razbit ću ga kad ga vidim!“
„Nemoj raditi sranja, Dimitri, molim te!“
„Ne može nam to raditi!!! Nije u redu, Jess.“
„Znam, Dimka, znam, ali ignoriraj ga, ok?“

Uzdahnuo je i ponovno me zagrlio.

„Zamalo sam te izgubio zbog njega.“ –prošaptao je tužnim glasom.
„Još uvijek sam ovdje!“ –potapšala sam ga po leđima. „I bit ću ovdje dok god me ti budeš želio!“

Pomaknuo me od sebe.

„Navsegda?*“ –upitao me, a ja sam nakrivila glavu. „Zauvijek?“
„Ako ti tako budeš htio!“ –nasmiješila sam mu se.

Razvukao je osmijeh od uha do uha, rukom prošao kroz moju kosu i poljubio me.



*Zauvijek?