Chapter 17: Završetak polugodišta

„Još samo tjedan dana do kraja!“ –uzviknula sam veselo.

Dimitri se nasmiješio. One večeri smo se odlučili prošetati po gradu jer nismo imali ništa za naučiti. Na sreću, unatoč tome što smo dosta vremena provodili zajedno, uspjeli smo tjedan dana prije kraja odgovoriti na sva ispitivanja, pozitivno napisati testove, pa smo samo trebali čekati perdzadnji dan da nam zaključe ocjene.

Čvrsto me držao za ruku dok smo šetali gradom. Bilo je pomalo hladno s ozbirom da je bila polovica prosinca. Svako toliko bih pogledala u nebo. Nije bilo zvijezdano, a niti oblačno već tamno sive boje što je označavalo da bi već sutra mogao pasti snijeg, što je bilo prilično čudno jer u Londonu snijega nikada nije bilo. Nisam se niti mogla sjetiti da li sam ga ikada vidjela u našem gradu, ali često sam znala putovati sa obitelji po zimi kako bismo uživali u snijegu.

„Misliš da bi mogao pasti snijeg?“ –upitala sam ga.
„Tko zna.“ –slegnuo je ramenima. „Sve se poremetilo u zadnje vrijeme.“
„Slažem se s tobom. Je li ikada u New Yorku pao?“
„Ne dok sam ja tamo živio, ali u Moskvi jest!“
„Ne čudi me! Već mogu zamišljati kako ste se Boris i ti grijali!“

Nasmijao se i nastavio gledati ispred sebe dok sam ja čekala da potvrdi moje sumnje.

„Pili ste votku, jelda?“ –uzvratila sam. „Mislim... To je normalno kod vas!“
„Svugdje je normalno piti, ali da...“ –klimnuo je glavom. „Jednom smo popili čistu votku i nikad više! Slijedećih dva dana smo povračali, pa je mama ludila s nama.“

Nasmijala sam se. Već sam zamišljala Borisa i njega kao djecu i pijane, te Evelyn kako se dere na njih dvoje dok oni ni ne znaju što se događa među njima.

„Kad si se ti prvi put napila?“ –upitao me.

Zastala sam razmišljati.

„S četrnaest.“ –odgovorila sam. „Jesse i ja smo završili osnovnu školu. Htjeli smo proslaviti, otišli kraj mora i ondje se nas dvoje napili!“
„Kako su ti mama i tata reagirali?“ –pogledao me.
„Nisu uopće znali. Esme je došla po nas jer sam ju nazvala i nekako me prikrila dok sam trčala do sobe! Čovječe.... Trijeznili smo se slijedećih nekoliko dana! Nikad u životu nisam toliko popila!“
„Rekao bih da nije istina! Sjećaš se dana kad smo bili u Dublin?“

Zaklopila sam oči, duboko uzdahnula i udarila se lagano po glavi.

„Ne podsjećaj me!“ –odmahnula sam glavom.
„Bila si simpatična!“ –obgrlio me rukom i privukao k sebi.
„Kako da ne...“ –zakolutala sam očima. „Bila sam užasno naporna!“

Odmahnula je glavom i poljubio me, te mi se nasmiješio. Uzvratila sam mu osmijeh, pogledala s lijeve i desne strane ulice kako bih se osigurala da nema automobila i da slobodno možemo proči cestu, te se spustila na pješački prijelaz. Dimitri me povukao, iznenada, k sebi. Tek tada sam primjetila automobil koji je zakočio pred nama.

„Hvala...“ –promrmljala sam zbunjeno.

Pogledala sam u Dimitrija i shvatila da gleda u auto ozbiljnim izrazom lica, a sekundu kasnije sam primjetila da se zatamnjeni prozor polako spušta. Ugledala sam starijeg muškarca, u kasnim dvadesetim godinama, kako nasmiješeno gleda u nas dvoje. Njegove su mi oči bile donekle poznate, pa sam pogledala ponovno u svog dečka. Istog trenutka sam shvatila da imaju istu boju očiju: zelenu. Primjetila sam i sličnosti u licu, pa sam odmah pretpostavila da je to mogao biti njegov polubrat.

Vrata su se otvorila, a Dimitri me privukao k sebi. Njegov je brat Igor izašao iz auta, a zajedno s njime i dva muškarca koji su bili dosta visoki i široki. Pretpostavila sam da su puno išli u teretani zbog ogromnih mišića. Pogledala sam u Dimitrijevog brata i proučila ga od glave do pete. Izgledao je poput mafijaša u filmovima. Nosio je crno skupocijelo odijelo.

„Bok, braco!“ –nasmiješio mu se.
„Chto vy hotite?!*“ –upitao ga je Dimitri.
„Vy znaete, chto.**“
„YA tebe sto raz uiti ot menya!***“

Nasmiješio mu se, a zatim pogledao u mene. U tišini sam ga promatrala ne znajući smijem li nešto reći ili ne.

„Ah, ti si njegova krasivaya devushka.****“ –prišao mi je, ali me Dimitri progurao unatrag. „Ma daj, Dimka! Zar ne mogu upoznati svoju šogoricu?“
„Odjebi!“ –ljutito ga je pogledao.
„Dimitri, Dimitri... Braco... Sve bi bilo puno lakše kad bi popustio!“
„Nikad!“
„Chto-to sluchilos' s vashyei devushkoi!*****“

Dimitri je ispustio moju ruku, udario brata šakom u glavu dok sam ja preplašeno gledala u njih dvoje. Vidjela sam da su se Igorovi tjelohranitelji pomaknuli i znala sam da bi moglo doći do nečega što nisam htjela.

„Dimitri!“ –uzviknula sam i progurala se ispred njih dvoje.

Maknula sam ga u stranu dok je on bijesno gledao u brata.

„Daj, smiri se!“ –rekla sam mu.
„YA ub'yu vas, yesli vam prikosnut'sya k nyei!******“ –viknuo je.
„Vidjet ćemo se mi još, braco!“ –uzvratio je Igor.

Okrenula sam se. Igor mi se osmijehnuo, mahnuo rukama svojih tjelohraniteljima i ušao u auto. Između Dimitrija i mene je nastala tišina dok smo promatrali kako se njegov crni automobil udaljuje iz ulice. Uzdahnula sam, rukom prošla kroz kosu i pogledala u svog dečka. Primjetila sam da je i dalje gledao za bratom unatoč tome što je je bio već daleko.

„Smiri se!“ –ponovila sam mu ozbiljnim glasom.
„Ide mi na živce!“ –bijesnio je.
„Što je rekao?“
„Nije bitno!“
„Daj, reci što je rekao, molim te!“

Odmahnuo je glavom, poljubio me, uhvatio za ruku i zajedno smo prošli preko pješačkom prijetala. Pogledao je još jednom niz ulicu kao da se želio uvjeriti da njegovog brata nije bilo.

„Dimitri!“ –zaustavila sam ga istrgnuvši svoju ruku iz njegove. „Želim znati što ti je rekao!!! Odmah!!!“

Uzdahnuo je.

„Zaprijetio mi je da će ti nešto učiniti ako mu se ne pridružim!“ –rekao je živčano. „A ja sam mu rekao da ću ga ubiti ako te takne!“
„Ma to su samo gluposti, Dimitri! Želi te natjerati da budeš uz njega!“ –nadodala sam. „Neće se meni ništa dogoditi!“
„Pobrinut ću se da ti se ništa ne dogodi; bez brige!“

Oblikovala sam usta u slovo o.

„Razbit ću te ako nešto pokušaš napraviti, jasno?!“ –zaprijetila sam mu ljutito. „Nemoj se glupirati! Zaboravi na ono što je rekao!“
„Neću dopustiti da ti naudi! Budi sigurna u to!“ –prišao mi je i poljubio u čelo, a zatim u usne.

Našla sam se u njegovom zagrljaju. Grlio me čvrsto, nježno mi prolazio rukom kroz kosu i nešto mi tiho šaputao na uho na ruskom.

„Dimka...“ –promrmljala sam.
„Da?“ –upitao me.
„Hoću li zvučati kao luđakinja kad ti kažem da me trnci prolaze kad mi nešto šaputaš na ruskom? Ili kad ti kažem da imaš tako jebozovno, savršen naglasak?!“

Nasmijao se i odmaknuo me od sebe.

„To mi još nitko nije rekao!“ –nasmijao se ponovno, te mi pomaknuo pramen kose koji mi je pao na oči.

Nasmiješila sam mu se, obgrlila ga rukama oko vrata i poljubila. Čvrsto me stisnuo uza se.

Nekoliko dana kasnije

„NAPOKON!!!“ –viknula je Gaia izlazeći iz škole. „Ovo mi je najbolji dan u dvanaestom mjesecu!“

Nasmiješila sam joj se, stavila stvari na kameni stol koji se nalazio ispred škole, te sjela na klupicu. Gaia je nasmiješeno sjela kraj mene, uzdahnula i veselo počela pjevušiti pjesmicu Chairlifta ~ Bruises. I ja sam ju počela pjevati zajedno s njom. Obje smo bile presretne škola je prvo polugodišnje četvrtog razreda napokon završilo i što smo sada imali tri tjedna praznika.

„Jessica.“ –prozvao me Sam, koji se, iznenada stvorio kraj mene.
„Molim?“ –pogledala sam ga.
„Imaš li nekoliko minuta vremena.“
„Naravno.“

Gestom glave mi je pokazao da ga slijedim. Pogledala sam u Gaiju koja je podignula zbunjeno obrvu. Slegnuvši ramenima, rekla sam joj da dolazim odmah, a zatim krenula k njemu. Stajao je ispod stabla. Okrenula sam se i vidjela da se Dimitri, Boris i Jesse približavaju mojoj najboljoj prijateljici. Dimitri je na kratko gledao prema nama, a zatim se opustio u razgovoru.

„O čemu želiš pričati?“ –upitala sam ga.
„Kako još možeš biti s njim?“ –uperio je prst prema Dimitriju.

Zakolutala sam očima. Mislila sam da je odavno prešao preko toga da sam imala dečka, ali očito sam se prevarila.

„Zašto ti moraš biti kreten?“ –upitala sam ga. „S njim sam jer mi je stalo do njega.“
„Ali... Ali...“ –odmahnuo je glavom. „On je jadnik! On je kreten! Zar ne vidiš da...“
„Pre-ki-ni prije nego kažeš nešto zbog čega ćeš požaliti i dobiti šaku u glavu od mene!“
„Jessica...“
„Šuti, Sam, ozbiljna sam! Tebe se ne tiče s kime sam ja u vezi, ok?“
„Prekinut će s tobom čim mu budeš dala! Zar ne vidiš...“

Pljusnula sam ga, a on je iznenađeno pogledao u mene. neko Vrijeme sam ga bijesno promatrala, a zatim uzdahnula, rukom pomaknula pramen kose iza uha i odlučila se udaljiti od njega.

„Jessica!“ –povukao me natrag.
„Ima li kakvih problema?“ –upitao je Dimitri.

Okrenula sam se prema njemu, a Sam je ispustio moju ruku.

„Nema.“ –odgovorila sam.
„Sigurno?“ –upitao je fiksirajući Sama ljutitim izrazom lica.
„Sigurno.“ –klimnula sam glavom i povukla ga sa sobom.

Okrenuo se još jednom prema Samu, a ja sam ga natjerala da pogleda u mene. Nasmiješila sam mu se, a on me obgrlio rukom oko vrata i poljubio.

„Hej, hej!“ –uzvratila je Gaia. „Mogli bismo večeras izaći vani, proslaviti što smo prošli polugodište!“
„Dobra ideja.“ –rekla sam i sjela kraj nje.

*Što želiš?!
**Znaš što.
***Rekao sam ti milijardu puta da me pustiš!
****Lijepa djevojka
*****Nešto bi se moglo dogoditi s tvojom djevojkom!
******Ubit ću te ako ju takneš!