Chapter 1: Waking up in London

Glasna zvonjava alarma me probudila. Podignula sam glavu, uzela mobitel i ugasila ga. Duboko uzdahnuvši, prošla sam rukom kroz kosu, stavila ju na oči kako bi izbjegla zrake Sunca koje su ušle u moju sobu zbog toga što je moja majka namjerno stavila samo prozor, bez rolete, i još jednom uzdahnula. Nije da sam baš voljela biti ranoranioc. Voljela sam spavati, uživati u krevetu, izležavati se, ali i dalje sam se trudila buditi rano.

Pogledala sam koliko je sati bilo jer sam zaboravila kad sam stavila alarm. Bilo je osam i pol ujutro, što je objašnjavalo činjenicu zbog čega je čak i moja kuća mirisala na palačinkama. Mama je zasigurno odavno bila budna s obzirom da je ona bila kućanica, a pretpostavljam da je tata već otišao na posao jer je bio arhitekt. Ponekad bi radio kod kuće, a ponekad u uredu, u centru grada, pa više niti nisam znala kad i gdje je radio.

Natjerala sam se dignuti sa kreveta, rastegnula se i prišla prozoru koji se nalazio odmah do mog kreveta. Bio je otvoren, pa sam stavila glavu izvan njega. Tople zrake Sunca su me oslijepile na nekoliko sekundi, pa sam morala staviti ruku na njega kako bi mi se oči navikle na svijetlo dana. Odahnula sam svježi zrak i nasmiješila se dok je moja kosa vijorila po zraku.

Nagnula sam se na mramorni dio prozora, na kojemu je bila jedna vaza ruže, stavila glavu na ruke i promatrala oko sebe. Nije da sam najbolje vidjela jer nisam nosila naočale niti leće, ali mogla sam vidjeti ono prekrasno rujansko jutro dok su ptice letjele po zraku, pjevušile svoju prekrasnu melodiju koja me činila sretnijom.

Maknula sam se od prozora. Imala sam običaj da se svako jutro, kad se probudim, istuširam kako bih se razbudila, a htjela sam to učiniti što sam brže mogla kako bi otišla pojesti palačinke. Znala sam da će biti s Nutellom, a to sam željela pojesti dok su još bile tople, kad bi mi se čokolada slijevala niz grlo, i mama bi mi ponavljala da ne jedem toliko brzo, da nitko ne trči za mnom. Postojala je mogućnost da će se moje tuširanje odužiti jer sam voljela uživati u toploj vodi.

Imala sam sreće što sam uspjela nagovoriti roditelje da mi naprave kupatilo u sobi jer sam inače uvijek morala visiti ispred zajedničkom pošto su svi u isto vrijeme željeli ući. Svako jutro su to bile trke do kupatila tko bi prvi došao na red, pa bismo mi ostali morali raditi nešto drugo samo kako bi nam vrijeme čekanja brže prošlo, a onda je ponovno slijedila utrka po hodnicima uz mamin glas koji je odjekivao kućom.

Na sreću, obitelj Mayer, znači, moja obitelj je ostala bez jednog člana. Moja sedam godina starija sestra je napokon odlučila otići iz kuće, nakon što je završila fakultet, i preselila se sa dečkom u centru grada. Viđale smo se mi svaki dan. Ja bih odlazila k njoj, ona bi dolazila ovdje, našle bismo se u gradu. Nedostajala mi je, morala sam priznati, ali išlo mi je na živce što je neprestano dolazila u moju kupaonicu, kad bi netko zauzeo onu na katu.

Prišla sam ogledalu, u kupatilu, i pogledala se. Smeđa duga kosa bila je razbarušena i dosta duga, a plavo – zelene oči bile su žive, što je bilo pravo čudo. Inače mi je trebalo dosta vremena da se razbudim, da one postanu veselije, ali izgledalo je da me svjež jutarnji zrak dosta razbudio.

Odlučila sam oprati zube prije nego sam se otišla istuširati. Osjećala sam onaj užasan jutarnji zadah kojeg nisam željela niti trpjeti dok sam se tuširala. Pranje zuba nije dugo trajalo, pa sam četkicu spremila na mjesto, isprala lice i skinula odjeću sa sebe. Pomaknuvši vrata tuš kabine, podignula sam kosu u rep kako se ne bi smočila, a zatim otvorila vodu.

***

Nakon dugog tuširanja, kao što sam i očekivala da će biti, izašla sam iz kupatila u svojoj pidžami. Vidjela sam da mi mobitel svijetli. Signalizirao je novu poruku na kojoj je pisalo: „U deset i pol, u Henryu.“, a dobila sam ju od svoje najbolje prijateljice Gaie Sullivan. Henry's Caffe Bar je bio omiljeni kafić mog društva i mene. U njemu smo se uvijek okupljali.

Pogledala sam koliko je sati bilo. Imala sam još sat i pol vremena, pa sam se odlučila spremiti i tek onda otići na doručak. Namrgodila sam se kad sam se sjetila palačinki jer su se vjerojatno ohladile, a sama sam si bila kriva zbog toga. Obožavala sam se dugo tuširati zbog čega bih zaradila maminu i tatinu bukvicu jer sam uvijek trošila toplu vodu, ali nisam si jednostavno mogla pomoći.

Sjela sam za stolić, pred ogledalom, uzela puder i stavila ga na licu. Prošla sam crnom maskarom po trepavicama, a zatim stavila crnu olovku. Stavila sam ovoga puta naočale, umjesto leća.

Vrata su se otvorila, a ja sam pogledala prema njima. Anthony, moj šestogodišnji brat, stajao je na ulazu. Imao je smećkastu kratku kosu, zelene oči i bucmasto preslatko lice. Ma koliko god mi on ponekad išao na živce, morala sam priznati sama sebi da bi mi život bez njega bio užasno dosadan.

„Bok, Tony.“ –pozdravila sam ga.
„Dobro jutro, Jess.“ –potrčao je prema meni i poljubio me. „Mama je rekla da je doručak gotov i da te dođem probuditi.“
„Reci joj da dolazim za pet minuta.“
„U redu, Jessica.“

Nasmiješila sam mu se, a on je izašao iz sobe i povukao vrata jer je još bio previše malen da bi ju normalno mogao zatvoriti. Dignula sam se sa stolice, skinula pidžamu sa sebe i obukla bijeli grudnjak koji mi je stajao na stolici. Prišla sam ormaru, otvorila ga i izvukla jeans hlače iz njega. Neko vrijeme sam tražila pogledom koju bih majicu mogla obući, pa sam se odlučila za rozu kratkih rukava. Sjela sam natrag na krevet, izvukla rozo-bijele starke iz kutije koja je stajala ispod kreveta i obukla ih.

Pogledala sam se u ogledalo, namjestila kosu i stavila potrebne stvari u torbicu. Nakon što sam se uvjerila da sam zadovoljna svojim izgledom, zatvorila sam ormar i izašla iz sobe. Veselo sam se spustila niz stepenice i odmah ušla u kuhinju u kojoj su bili samo mama i brat.

Moja je mama, Juliette, rodom iz Francuske, imala je dugu plavo – smeđu kosu i plavo zelene oči. Nisam previše ličila na nju već na tatu. To su mi svi govorili. Moj brat i starija sestra su bili ti koji su dosta ličili na nju, a jedno dijete je pak trebalo na tatu, pa sam to bila ja.

Moja je majka bila draga, brižna i simpatična žena u radim četrdesetim godinama. Moju stariju sestru, Esmeraldu, rodila je sa osamnaest godina, a mome su ocu tada bile dvadeset i dvije godine. Naravno, mama je oduvijek bila protiv pobačaja i na kraju su se njih dvoje vjenčali; em iz ljubavi em zbog trudnoće.

„Jessica, pozovi tatu. U uredu je.“ –rekla mi je.

Klimnula sam glavom i izašla iz kuhinje. Njegov je ured bio u podzemlju, umjesto podruma. Otvorila sam vrata i čula rock glazbu kako svira. Odmahnula sam glavom i nasmiješila se znajući što je činio umjesto da radi. Spustila sam se drvenim, ulaštenim stepenicama i ugledala tatu kako glumi rockera i pjeva pjesmu od Guns n Rosesa.

Nacerivši se sam se nagnula na stepeništu, prekrižila ruke na prsima i promatrala ga. Unatoč tome što je imao četrdeset i šest godina, ponašao se poput tinejdžera i to mi se jako sviđalo kod njega. Bio je simpatičan, veseo, nasmiješen... Njegova se obitelj preselila u London iz New Yorka kad mu je bilo deset godina, pa je ovdje upoznao moju majku kad mu je bilo osamnaest. Njegova pomalo duža smeđa kosa letjela je po zraku jer je skakutao ispred mene ni ne shvaćajući da sam se ondje nalazila.

Htjela sam još neko vrijeme stajati i gledati ga, ali morala sam se najesti i požuriti do grada, pa sam ugasila liniju.

„Oh, Jessica, dušo...“ –započeo je moj otac iliti znan kao George. „Nisam znao da si ovdje. Koliko si tu?“
„Dovoljno dugo da pogledam tvoju predstavu.“ –odgovorila sam nasmiješeno. „Mama je rekla da je doručak gotov. Imamo palačinke?“
„Palačinke?! ODLIČNO!“

Nasmiješila sam mu se, a on je potrčao kraj mene i izjurio iz podruma prije nego sam se ja okrenula kako bi vidjela gdje se nalazi. Odmahnula sam glavom, popela se stepenicama na prizemlje.

Imala sam super savršenu obitelj koju sam obožavala. Jest da smo svi mi imali svoje mane i vrline, ali moja obitelj za mene bila jednostavno... savršena.

***

Izašla sam iz crvenog autobusa, skočila na trotoar i maknula se u stranu jer se nekoliko ljudi žurilo u mojoj blizini. Nisam voljela kad se netko žurio, pogotovo ne kad sam ja bila u blizi jer bi me onda neprestano gurali, a guranje sam mrzila.

Zvuk Big Bena odjekivao je gradom, a ja sam nasmiješeno i veselo hodala prema kafiću u kojemu sam se morala naći sa društvom. Pretpostavila sam da su me već čekali. Inače nitko od njih nije volio kasniti, kao niti ja, pa smo uvijek dolazili ranije.

Slušajući Ipod hodala sam ulicama sve dok nisam došla do kafića i maknula slušalice iz ušiju. Nisam znala zbog čega, ali voljela sam se šetati sa slušalicama u ušima svaki put kad bih bila sama. Što je najgore bilo, ponekad bih počela pjevati na glas, a to bih shvatila tek kad bi me netko od prolaznika zbunjeno pogledao ili mi se ovako, bez razloga, nasmiješio.

Ušla sam u kafić, pozdravila konobare i krenula prema svojim prijateljima jer su, kao što sam pretpostavila, bili ondje. Gaia Sullivan, Jesse Miller i Sam Sawyer sjedili su za uobičajenim stolom.

„Opa, evo nam Jessice, koja čak ovoga puta nije došla prva.“ –nasmiješeno će Jesse.

Jesse je bio svega nekoliko tjedana stariji od mene. On i ja bili smo najmlađi u cijelome društvu, a i prijatelji iz djetinjstva jer je do prije dvije godine živio u mojoj ulici. Bio je viši od mene za glavu i pol. Ponekad sam morala podignuti svoju kako bih popričala s njim i gledala ga u oči. Imao je tamno zelene oči. Svi bi pomišljali da su smeđe, ali kad bi vani bilo jako Sunce onda bi se shvatilo da su zapravo druge boje. Imao je i smeđu kratku kosu. Tijelo mu je bilo mišičavo. Bio je zgodno građen zbog toga što je trenirao košarku za školsku momčad.

Sam je također bio jedan od igrača školske momčadi, ali bio je moje visine. Imao je malo dužu smeđu kosu i tamno smeđe oči, pomalo crne. Njegov mi je ironičan stav ponekad išao na živce, ali uspio bi se spasiti svojim sarkazmom kojeg sam jednostavno obožavala. Obožavala sam sarkazam jer sam ja bila jedna od sarkastičnih osoba.

„Evo zbog čega vani toliko sija sunce.“ –rekao je nasmiješeno Sam.
„Naravno.“ –nadodala sam i poljubila Gaiu u obraz. „Morala sam i ja jednom zadnja doći! Zahvalite meni na ovako predivnom vremenu, molim lijepo!“
„Uf, Jess, ne znam što bismo bez tebe. Hvala ti, kraljice moja vremena!“ –namignula mi je ona.

Nasmiješila sam joj se. Gaia je bila riđokosa djevojka smeđih očiju; simpatična, slatka, draga i pomalo povučena, ali opustila bi se uz dobro društvo i kad bi nekoga poznavala. Nju sam upoznala na početku srednje škole, kad više nisam imala Jesseja jer su nas premjestili. Počele smo se družiti jer smo obje bile pomalo povučene, ali od tada nismo prestala pričati. Profesori nam i danas danas ponavljaju kako smo bile simpatičnije dok smo šutjele, a to je naravno bila šala.

„I... U ponedjeljak škola, ha?“ –uzvratila sam nakon što sam naručila svoje omiljeno piće: cappuccino.
„Sranje...“ –Sam je zakolutao očima. „Drago mi je samo zbog treninga, a zbog ovog ostalog... Ajme... Jedva čekam da dođe peti mjesec i da napokon budemo gotovi!“
„Škola još nije ni počela!“ –napomenula je Gaia.
„Nisam to znao, Gaia, ali hvala ti što si me prosvjetlila!“
„Prosvijetlit ću ja tebe tako što ćeš osjetiti moju šaku na svome licu.“
„Oh, opaka mala, ha?“
„Nemoj da ti pokažem koliko sam opaka postala.
„Jessica, znaš li ti da si ju upropastila?!“ –namignuo mi je.
„Naravno da znam, Sam, ali ovako mi je baš simpatična.“ –nasmiješila sam se. „Voljela bih vidjeti kako bi te bacila na pod i zgnječila da se malo opametiš!“
„Znam da je tvoj način da mi govoriš koliko me voliš!“
„Naravno, dušo!“
„Jelda da sam u pravu, slatkice?“
„Naravno da nisi!“

Namrgođeno je pogledao u stranu, a ja sam se nasmijala na glas. Uvijek sam znala da je Sam bio slab na mene, ali nažalost smatrala sam ga samo prijateljem. Bio je zgodan, morala sam priznati, jako zgodan pogotovo kad bi skinuo majicu na moru, ali jednostavno sam ga gledala sam kao prijatelja i nisam mu mogla pružiti nadu.

„Nekako mi izgledaš umorno.“ –pogledala sam u Jessea.
„Imao sam opet trening u šest i pol ujutro.“ –uzvratio je. „I opet ga imam u devet!“
„Koje sranje. Ne znam kako izdržiš!“
„Moram i želim ako želim upasti u NBI.“

Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se. Znala sam koliko njemu znači upasti u jednu od najboljih košarkaških momčadi u Americi, pa sam uvijek držala fige da uspije u svome snu.

Ja sam svojeg još tražila...