Chapter 08: Dublin

Mjesec dana kasnije

„Sretan put, dušo!“ –nasmiješeno će tata.
„Hvala.“ –zagrlila sam ga, povukla svoju putnu torbu i krenula prema prijateljima koji su sjedili na zidiču.

Još jednom sam se okrenula, mahnula tati koji je potribio i udaljio se od škole jer je trebao na posao. Vrijeme mi je užasno išlo na živce. Jako je puhalo i bilo užasno hladno. Namjestila sam bolje svoj kapit kako mi ne bi bilo još hladnije, uvukla jednu ruku u džep i nastavila hodati dalje dok mi je kosa bila užasno čupava zbog prokletog vremena. Zaboravila sam da sam još jednu stvar mrzila: kad bi mi netko pokvario frizuru koja mi, naravno, nije bila ništa posebno. Svoju sam kosu obožavala, ali činjenica da nisam mogla ništa raditi s njom jer je bila užasno nemirna me iritirala.

„Hej, društvo.“ –nasmiješeno sam prišla Gaiji, Jesse-ju i Samu.
„Jesi li spremna za četiri fantastična dana bez staraca?“ –nacerila se Gaia.
„Ili treninga?!“ –uzvratio je Jesse.
„Pa... Bez sraraca da, ali treninga baš i ne! Znaš i sam da ne treniram ništa.“ –rekla sam mu nasmijehnuvši se.
„Kad već ne treniraš ništa, mogli bismo ti i ja...“ –započeo je Sam.
„Zabora...“ –započela sam.
„Tko je rekao da te ona želi?“ –iznenada sam osjetila zagrljaj i poznati muški glas.

Primjetila sam da je Jesse oblikova usta u slovo o, Gaia razvukla osmijeh od uha do uha, a Sam namrgođeno gledao u osobu iza mene dok sam se ja polako toplila. Trebalo mi je neko vrijeme da se vratim u realnost jer je Dimitrijev glas počinjao tjerati na ludilo.

Zakašljala sam se i odmaknula od njega.

„Mogu se sama snaći. Hvala!“ –napomenula sam mu.
„Znam da hoćeš, ali trebam ovom dalbaiyobu* pokazati gdje mu je mjesto.“ –nadodao je.
„Slušaj, mali...“ –Sam mu se unio u lice.

Tek kad su se nalazili jedno kraj drugog se mogla vidjeti razlika između njih dvoje. Dimitri je bio puno jači od njega i viši, ali Sam je imao taj neki svoji iritantni karatker zbog kojeg bi napao i puno jačeg muškarca od sebe.

„Nemoj mi tu srati na ruskom. Budi faca i reci mi što misliš na engleskom!“ –lagano ga je gurnuo.

Dimitri je krenuo na njega, ali Boris je stavio ruku pred njim.

„Ostav'te yego vy!**“ –rekao mu je.
„On poluchaet menya nervnichat'!***“ –nadodao je Dimitri.
„Prosto ostav'te yego! On idiot! Vy znaete, chto!****“
„Što god da ti je rekao, poslušaj ga, molim te!“ –pogledala sam ga.

Pogledao je na kratko u mene, spustio ruku i prostrijelio ga pogledom.

„Idiot!*****“ –zakolutao je očima.
„Hej, to sam razumio!“ –Sam je ljutito krenuo na njega.
„Ima li kakvih problema, društvo?“ –kraj nas se pojavio profesor McGeller.
„Samo smo prijateljski razgovarali!“ –nasmiješeno će Boris.

Klimnuo je glavom.

„Stavite torbe u autobus i krečemo za aerodrom.“ –rekao je i laganim se korakom udaljio od nas.
„Ne izazivaj!“ –Boris je pogledao u Sama.
„Ma daj, šuti!“ –frknuo je ljutito, prošao kraj Dimitrija i udario ga po ramenu.

Dimitri se okrenuo ljutito prema njemu.

„Nemoj se obazirati na njega.“ –natjerala sam ga da me pogleda, kad su nas ostali ostavili. „Kreten je!“
„Znam.“ –klimnuo je glavom. „Ali mi jednostavno ide na živce. Previše izaziva, a ne želim ga udariti!“
„Niti nemoj. To mu i jest cilj!“
„Cilj mu je uvuči ti se pod gačice; evo koji mu je cilj!“
„Dimitri!“ –udarila sam ga šakom po ramenu.
„Što je?“ –nasmiješio se. „Govorim istinu!“

Prostrijelila sam ga pogledom, a on je nasmiješeno nastavio hodati dalje. Odmahnula sam glavom, povukla svoju torbu i krenula za njim, ali odlučila sam se držati na distanci nakon onoga što mi je rekao. Razmislila sam malo bolje o tome.

„Zašto bi uopće pomislio na takvo što?“ –upitala sam se.
„Jessica!!!“ –prozvala me Gaia.

Podignula sam ruku kako bih joj dala znak da sam ju čula, te krenula staviti svoju torbu gdje su bile i ostale.

***

Putovanje je trajalo tri sata. Smjestili smo se u prekrasnom hotelu od četiri zvijezdice i, na sreću, imali slobodan cijeli dan zbog toga što smo došli u Dublin tek u šest popodne, a tada nismo imali što vidjeti pošto se mrak počinjao spuštati.

Naš je profesor bio fenomenalan jer nam je rekao da možemo raditi što god želimo. Također nam je rekao gdje su najbolji kafići i disko klubovi s obzirom da je on dolazio više puta u onaj grad. Rekao nam je i da se ne moramo pobrinuti za ostale profesore, koji su došli s nama i paničarili cijelo vrijeme zbog toga što nisu željeli da nam se nešto dogodi, jer se on namjeravao pobrinuti za njih.

Jedini nam je problem bio taj što smo odmah morali večerati, pa se tek onda smjestiti u sobama i spremiti za izlazak. Dok sam večerala, gledala sam u svoje prijatelje koji su sjedili sa mnom za stolom. Gaia je nešto neprestano pričala. Shvatila je da ju ja ne slušam, pa se prebacila na Jesse-ja koji je gledao u nju i pozorno ju slušao. Gledala sam u Dimitrija i Sama. Njih dvoje su se gledali pogledom ispod obrva, pa sam se pribojavala da bi ondje moglo doći do Trećeg Svijetskog rata.

„Mene je strah, iskreno, spavati s njima večeras.“ –rekao je Boris.

Pogledala sam u njega i nasmiješila se. Već smo dobili ključeve naših soba i, nažalost, Dimitri i Sam su morali dijeliti sobu. Na sreću, Boris i Jesse su također bili s njima, pa su mogli zaustaviti svađu ili tučnjavu ako bude došlo do toga; no... mislila sam se potruditi da ipak ne dođe do toga.

„Tko je rekao da ćemo spavati?!“ –nasmiješeno sam pogledala u njega.
„Slažem se s tobom.“ –nadodao je.
„Nego, Boris... Mogu li te nešto pitati?“
„Slobodno.“
„Jesi li ti rekao Tonyu nešto u vezi Dimitrija i mene?“
„Zašto?“ –razvukao je osmijeh od uha do uha.
„Znači...“ –prostrijelila sam ga pogledom. „Ti si kriv zbog čega me moj tata svaki dan zeza?!“

Nasmijao se.

„Ne vidim što je tu smiješno, Boris!“ –namrgodila sam se. „Znaš li ti kako je to kad te netko uvjerava u nešto što nije istina?“

Nacerio se, a ja sam zakolutala očima.

„Draga su mu.“ –uzvratio je tiho gledajući u Dimitrija.

Pogledala sam i ja u njega. Vjerojatno se njegov prijatelj želio uvjeriti da ga on ne čuje. Pogledala sam ponovno u Borisa, a on je nastavio jesti kao da mi ništa nije rekao. Ponovno sam pogledala u Dimitrija, a ovoga je puta on pogledao u mene. Osmijehnuo mi se, a ja sam mu uzvratila.

„Jesam li mu doista draga?“ –upitala sam se.

Spustila sam pogled i nastavila jesti razmišljajući o tome što mi je Boris rekao. Bila sam zbunjena. Imala sam osjećaj da me on smatra samo prijateljicom. Možda me nije smatrao samo prijateljicom; možda je jednostavno bio sramežljiv dečko i nije mi mogao reći da nešto osjeća prema meni.

„Aha, Jessica! Samo se ti nadaj.“ –zakolutala sam očima i uzdahnula.
„Sve u redu?“ –Jesse me bocnuo ramenom.
„Oh, valjda...“ –pogledala sam u njega, a zatim se nasmiješila. „Ma da, sve je u redu!“
„Sam ti ide na živce ili je u nečem drugom problem?“
„U nečem drugom. A i da... On mi ide na živce!“

Nasmijao se.

„Želiš li popričati o tome?“ –upitao me.
„Nema potrebe.“ –odmahnula sam glavom.
„Uvijek sam ovdje, ako me trebaš.“

Namignula sam mu.

***

S torbom u ruci sam izašla iz sobe jer se Gaia još spremala. Na kraju smo ipak odlučili da ćemo sutra ići vani, a večeras ostati u hotelu, otići na bazen i popiti ondje piće pošto su i ondje imali bar. Jedva sam čekala da se bacim u vodu i da me prođe osjećaj kao da je ljeto, koje mi je bilo uz jesen, najdraže godišnje doba.

„Hej...“ –Dimitri je izašao iz svoje sobe. „Gdje ideš?“
„Na bezen.“ –odgovorila sam.
„Kakav bazen?“
„Sam ti nije rek... Kao što sam i očekivala!“
„Što?“
„Ma rekla sam Samu da vam kaže da smo mi odlučili da ćemo danas otići na bazen, a sutra vani!“
„Mogla si meni to reći! Znaš da me on želi držati podalje od sebe!“

Nasmijala sam se. Bilo mi je pomalo neugodno, pogotovo nakon što mi je Boris rekao da sam mu draga. Nisam znala kako bih se trebala ponašati zbog toga jer nisam niti bila sigurna da li je ono bila istina.

„Hoćeš li me pričekati da se sredim?“ –upitao me.

Nakrivila sam glavom.

„Najrađe bih da ti ne dođeš!“ –promrmljala sam.

Oblikovala je usta u slovo o.

„Nemoj misliti da mi smetaš!“ –mahnula sam rukama.
„Nego...?“ –podignuo je obrvu.
„Ovaj...“
„Želiš biti sa Samom, jelda?“
„NE! Kako možeš misliti takve gluposti?!“
„Pretpostavke!“ –slegnuo je ramenima.

Zakolutala sam očima, odmahnula glavom i pogledala ga ponovno uzdahnuvši.

„Stvar je u tome...“ –spustila sam pogled. „Ne volim kad me netko tko me još nikada nije vidio u kupaćem vidi...“
„Neugodno ti je?“ –upitao je.

Klimnula sam glavom ni ne gledajući ga. Osjetila sam kako mi se obrazi žare.

„Ne treba ti biti neugodno.“ –natjerao me da ga pogledam. „Vy prekrasno!******“

Htjela sam nešto reći, ali prislonio mu je prst na usne.

„Rekao sam ti da si savršena!“ –odgovorio je na moje ne postavljeno pitanje.



* Retardatu
**Pusti ga.
***Čini me nervoznim!
****Samo ga pusti. On je idiot! Znaš to!
*****Idiot.
******Savršena si!