Chapter 18: Naporni roditelji

Sjedila sam u dnevnom boravku, gledala televiziju s bratom i svako toliko pogledavala na sat jer sam morala uskoro do grada. Bila sam u potpunosti opuštena jer me ništa nije tištilo niti zamaravalo. Nakon što su praznici počeli uživala sam po cijele dane i samo sam se nadala da će još dosta potrajati, da vrijeme neće letjeti toliko dugo.

Kad su praznici počeli, nisam se ni snašla, a već je došao Božić kojeg sam provela sa obitelji do pola noći, a zatim izašla sa društvom do grada gdje su se održavali razni koncerti. Bilo je prekrasno vani pogotovo jer je počelo i sniježiti, ali na nesreću (ili sreću!) nije se zadržao. Mama i tata su bili sretni što nije kako ne bi bilo poteškoće u prometu, ali ja sam se htjela zabavljati malo na snijegu jer sam zadnji put bila na njemu prije dvije godine.

„Tony...“ –tata je ušao u dnevni boravak. „Moram pričati nešto s tvojom sestrom. Odi u tvoju sobu, molim te!“

Klimnuo je glavom i izašao iz dnevnog boravka. Zbunjeno sam pogledala u svoga oca, namjestila se i nastavila ga gledati začuđenim izrazom lica. Razmišljala sam, dok me promatrao ozbiljnim izrazom lica, što sam mogla učiniti da je želio razgovarati sa mnom.

„Oprosti, dušo, ali mama me natjerala.“ –promrmljao je.

Zaklopila sam oči.

„Molim te, tata, molim te...“ –uzdahnula sam. „Nemoj!“
„Mama je u kuhinji i mogla bi čuti ako ne pričamo o tome!“ –zakolutao je očima.
„Zašto moraš slušati mamu?!“
„Jer mi je zaprijedila da mi neće kuhati, a znaš da obožavam njenu kuhinju!“
„Slabiću!“

Nasmijao se.

„Bit ću oprezna, tata!“ –rekla sam mu. „Samo nemoj da pričamo o seksu!“
„Samo...“ –počešao se po glavi. „Nemoj to raditi bez zaštite, ok?“

To je bio trenutak kad sam si htjela iskopati rupu i samu sebe zakopati; ili pak uzeti špagu i objesiti se pred njim. Zašto su uopće roditelji bili uporni i pričali sa djecom o seksu kad je i njima i nama bilo neugodno zbog toga?

„Tata, djevica sam!“ –uzviknula sam. „I ne trebaš se brinuti da ću dobiti dijete kao ti i mama!“
„Upravo smo zbog toga toliko uporni u razgovoru o seksu!“ –nadodao je.
„Znam, tata, ali pričate mi do već šest godina! Ne mislite li da pretjerujete?! Zgadit će mi se sama pomisao na tu riječ ako već jednom ne prekinete! Imam osamnaest godina i znam kako stvari idu, ok?!“

Klimnuo je glavom. Podignula sam kaput sa trosjeda, obukla ga i stavila šal oko vrata.

„Idem vani.“ –rekla sam i izašla iz dnevnog boravka.

Mama mi je mahnula iz kuhinje, a ja sam ju prostrijelila pogledom, namjestila naramenicu torbice i izašla iz kuće prije nego se netko od mojih roditelja nije sjetio razgovarati o još nekoj gluposti.

***

Sjedila sam za stolom, u kafiću, i čekala da se netko napokon pojavi. Kao i po običaju, kasnio je, a to me iritiralo jer sam se htjela kasnije naći s Dimitrije. Tapkala sam nogom od pod, polako ispijalam svoj cappuccino i gledala kroz prozor u nadi da ću možda vidjeti njegov automobil kako prilazi parkiralištu.

„Oprosti!“ –pojavio se kraj mene.

Poskočila sam jer ga nisam mogla očekivati iza sebe.

„Nisam stigao odmah nakon treninga.“ –Sam je sjeo preko puta mene. „Čekaš me puno?“
„Dovoljno dugo da sam skoro popila cijelu kavu i da mi se ostatak ohladio.“ –odgovorila sam.
„Oprosti!“
„Nema veze. Opraštam ti kad si već kasnio zbog treninga!“

Klimnuo je glavom.

„O čemu si htjela pričati?“ –upitao me.
„O tvome ponašanju.“ –odgovorila sam. „Znam da ti nije baš drago što sam sa Dimitrijem, ali...“
„Nije mi uopće drago!“
„Znam, ali... S njim sam sretna i želim da ti budeš sretan zbog mene! Znam da ti je stalo do mene na drugi način, da ti nisam samo prijateljica, ali.... volim te kao brata i jednostavno ti nikad nisam mogla pružati nešto više; nikada niti neću!“

Promatrao me ozbiljnim izrazom lica dok sam ja gledala u njega, ali nakon nekog vremena maknula sam pogled prema prozoru. Iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji put osjećala poput njega. Mislim da mi se godinama unazad sviđao neki dečko, a on je imao drugu curu, ali nisam se mogla sjetiti kakav osjećaj je to bio.

***

Vračala sam se doma razmišljajući o razgovoru između Sama i mene. Pitala sam se jesam li ga povrijedila, ali sada je bilo prekasno za kajanje iako je on trebao znati što osjećam. Ja bih, npr, voljela znati da je nekome stalo na drugačiji način do mene, da ne djelimo iste osjećaje. Milijardu puta sam mu rekla da mi nikada neće biti stalo do njega kao do dečka s kojim bih bila u vezi već samo do prijatelja, ali on je i dalje bio uporan.

Škripanje mi je odvratilo misli od Sama. Stala sam ukipljeno kad sam vidjela da se auto zaustavilo nekoliko centimetara dalje od mojih nogu. Uzdahnula sam i pomaknula se u stranu. Pogledala sam još jednom u automobil koji mi je odnekud bio poznat, ali nastavila sam hodati dalje.

„Jessica!“ –začula sam svoje ime.

Okrenula sam se istog trenutka. Oblikovala sam usta u slovo o vidjevši Igora kraj otvorenih vratiju.

„Trebam porazgovarati s tobom!“ –rekao je.
„Nemam vremena.“ –okrenula sam se i udaljila.

Požurila sam korak kako me ne bi sustigao. Htjela sam se što prije odmaknuti od njega jer mi je Dimitri ponavljao da on nije dobar; pogotovo nakon što mi je rekao da bi mi naudio kako bi ga natjerao da radi za njega.

Krajičkom oka sam primjetila da se auto vozi kraj mene, pa sam ušla u prvu trgovinu koju sam vidjela. Izvukla sam mobitel iz džepa i upitkala Dimitrijem broj mobitela. Osjećala bih se sigurnije kraj njega.

„Halo?“ –javio se, a ja sam hodala kraj polica sa grickalicama kako ne bih bila sumnjiva prodavačima.
„Ja sam.“ –uzvratila sam.
„Da, znam da si to ti. Vidim tvoj broj na ekranu!“
„Ah, da...“
„Što je?“
„Bi li mogao doći po mene?“
„Naravno. Gdje si?“
„U supermarketu kraj kafića.“
„Bila si s Gaijom?“
„Ne.“
„S kime onda?“
„Ma reći ću ti kad dođeš po mene! Molim te, požuri!“
„U redu, u redu! Evo me za pet minuta!“
„Ok. Volim te!“
„I ja tebe!“ –spustila sam slušalicu, stavila mobitel u džep i nastavila sam gledati police kako bih kupila nešto.

Svako toliko bih pogledala prema prozoru. Vidjela sam da je Igorov auto i dalje ondje, a mene je bilo strah izaći iz trgovine i pričekati Dimitrija da dođe po mene. Molila sam se u sebi da napokon odu kako bi mi bilo lakše, ali nisu odlazili. Vrijeme je toliko sporo prolazilo. Nisam mogla vjerovati u to.

Rukom sam prošla kroz kosu, uzdahnula i uzela paket čipsa od paprike. Laganim korakom, što sam sporije mogla, kretala sam se po trgovini i svako toliko pogledavala u prozor nadajući se da su otišli, ali i dalje su bili parkirani na isto mjesto: preko puta ulaza. Bojala sam se izaći iz trogovine kako me slučajno ne bi uhvatili prije nego Dimitri dođe.

Kad sam poslijednji put pogledala u prozor, odahnula sam vidjevši poznati Mustang, pa sam otišla platiti ono što sam kupila i izašla iz trgovine. Pogledala sam oko sebe, oprezno, i odahnula vidjevši da doista više nema automobila njegovog polubrata. Prišla sam, što sam brže mogla, Mustangu i otvorila vrata, te sjela na suvozačevo sjedalo.

„Izgledaš isprepadano, Jess.“ –uzvratio je.

Nasmiješila sam mu se, poljubila ga i zavezala pojas. Trebala sam pokušati biti smirena pred njim jer nisam htjela da napravi kakvu glupost. Nisam niti znala jesam li mu trebala priznati da me njegov polubrat zaustavio pošto sam pretpostavila da bi bio bijesan zbog toga.

„S kim si bila u gradu?“ –upitao me.
„Sa Samom.“ –odgovorila sam.
„Što si radila s njim?“
„Objasnila sam mu neke stvari.“

Klimnuo je glavom i, naborenim čelom, nastavio pratiti kuda vozi.

„Jesi li ljut?“ –upitala sam ga tiho.
„Ne.“ –odgovorio je.

Po njegovim sam ozbiljnim glasom shvatila da je zapravo bio ljut na mene; možda nije bio ljut, možda samo razočaran, ali definitivno mu nije bilo drago što sam bila sa Samom vani.

„Samo sam htjela neke stvari riješiti s njim.“ –rekla sam mu.

Klimnuo je glavom.

„Znam da si ljut na mene!“ –uzdahnula sam.
„Nisam ljuta, ali trebala si mi reći da ideš vani s njim.“ –pogledao me na kratko, a zatim nastavio pratiti cestu.
„Žao mi je što ti nisam javila. Uostalom... Ne trebam ti javljati kad odlazim sa prijateljem na piće!“
„On je prijatelj koji je zaljubljen u tebe i kojemu smeta što smo skupa!“
„Ali i dalje mi je prijatelj!“

Zakolutao je očima.

„Vozim te doma.“ –rakao je.
„U redu!“ –uzvratila sam živčano.

Skrenula sam pogled i nastavila gledati kroz prozor, u zgrade i stabla, dok me on nosio kući. Znala sam da mu definitivnog onoga dana neću ništa reći u vezi Igora. Možda mu ne budem uopće rekla.

Zazvonio mu je telefon.

„Halo?“ –javio se.
„Hej, braco!“ –čula sam Igora sa druge strane slušalice.
„Net!*“
„Vy dazhe ne znayu, zachem ya vam zvonit.**“
„YA znayu, pochemu. ***“
„Oh ... Vy znaete, ya razgovarivayu s tvoyei devushkoi neskol'ko minut nazad? ****“

Iznenada je zakočio, a ja sam zamalo udarila glavom pred sobom. Pogledala sam zbunjeno u njega dok je on šokirano gledao u mene. Skrenula sam pogled jer sam znala da mu je Igor rekao da smo se vidjeli.

„Sookin syn!*****“ –izderao se i spustio slušalicu. „Zašto mi nisi rekla?“
„Nisam te htjela opterečivati!“ –promrmljala sam tiho.
„Trebala si mi reći, Jessica!!! Što ti je napravio?! Što ti je rekao?!“
„Ništa! Htio je razgovarati sa mnom, ali sam ušla u trgovinu i nazvala te! Nije mi ništa napravio!“
„Jebem mu mater!“ –proderao se i ljutito udaerio rukama od volan.

Neko vrijeme smo obje u tišini sjedili u auto čiji su žmigavci bili upaljeni. Dimitri je držao ruke čvrsto na volanu dok sam ja gledala u svoje koje sam stiskala na koljenima. Uzdahnuvši sam pogledala kroz prozor dok mi je srce ubrzano kucalo.

Dimitri je otvorio vrata, pa sam pogledala prema njima. Zalupio ih je, prošao pred automobilo, a ja sam otvorila svoja kako bih vidjela gdje je želio otići. Nisam htjela da napravi neko sranje. Prišao mi je, povukao k sebi i snažno zagrlio.

„O, Bože...“ –promrmljao je tiho. „Kako mogu biti tako sebičan i ne udaljiti te od sebe?!“

Raširila sam oči i odmaknula se od njega, a on me začuđeno pogledao.

„Želiš... prekinuti sa mnom?“ –upitala sam šokirano.
„NE!“ –odmahnuo je glavom. „Otkud ti to?! Volio bih da želim kako bi ti bila na sigurnom, ali ne mogu jer mi je previše stalo do tebe.“

Spustila sam pogled dok mi je srce ubrzano kucalo. Sama pomisao da je želio prekinuti sa mnom me činila depresivnom i tužnom. Osjećala sam se užasno i zbog toga nisam mogla podignuti glavu i pogledati ga ravno u oči. Bojala sam se da bih se mogla rasplakati pred njim, a to nisam voljela raditi pred nikim.

„Jessica.“ –podignuo mi je nježno bradu kako bih ga pogledala u oči, ali maknula sam ruku i okrenula mu leđa.

Osjećala sam kako mi trnci prolaze po tijelu. Zagrlio me.

„Dorogoi ...******“ –prošaptao mi je u uho. „Znaš da bez tebe ne mogu, jelda?“
„Ne znam.“ –prošaptala sam.

Pokušala sam biti što smirenija, ali knedla mi se stvorila u grlu i dobro sam znala da je mogao pretpostaviti da sam tužna, po mome glasu. Okrenuo me prema sebi, a ja sam i dalje gledala u pod. Nježno je pomilovao moje tople opraze i rukom prošao kroz moju kosu. Utisnuvši mi poljubac u čelo, zagrlio me snažno, a ja se nisam mogla zaustaviti. Tiho sam zajecala u njegovom zagrljaju.

„Volim te!“ –rekao je. „Volim i želim samo tebe!“


*Ne!
**Niti ne znaš zbog čega te zovem!
***Znam zbog čega.
****Oh... Ti znaš da sam razgovarao sa tvojom djevojkom prije nekoliko minuta?
*****Kučkin sine!
******Draga