Chapter 2: Mustang

Trčala sam stazom za trkače. Imala sam običaj trčati tri put tjedno: utorkom, četvrtkom i nedjeljom. Onog je dana bila lijepa i sunčana nedjelja, pa sam uživala u svježem zraku dok sam trčala parkom, a ljudi koji su šetali su me izbjegavali (ili ja njih!).

Osjećala sam se savršeno dobro dok sam trčala svako jutro ili popodne, kad bih imala nastavu, ali cijelo ljeto sam se trudila dignuti rano kako bih što ranije otišla na trčanje. Roditelji su mi uvijek prigovarali da bih trebala trčati bez slušalica u ušima, bez glazbe i da bih trebala također uživati u ljepotama jutra, u ptičjem pjevanju i raznim zvukovima, ali meni je bilo ljepše slušati glazbu i trčati uživajući u prekrasnom krajoliku (kojeg sam odlično poznavala!) i svježem zraku.

Ljudi su uvijek vidjeli London kao kišni grad. Jest da je znala pasti kiša i da su skoro svakog jutra ulice bile mokre, ali London je bio prekrasan grad. Obožavala sam svoj život u onom gradu unatoč tome što je imao i svoje mane, kao na primjer kišu. Nisam bila ljubiteljica kiše. Više sam voljela sunčan i topao dan, ali kiša bi me umirila kad bih ležala kod kuće, slušala kako kapljice padaju po prozoru, pa bih lakše zaspala; pogotovo kad bi i grmljavina počela.

Zaustavila sam se nakon što sam pola sata trčala bez prestanka. Stavila sam ruke na koljena i duboko uzdahnula pokušavajući doći do zraka. Trebalo mi je malo vremena da mi se otkucaji srca stabiliziraju, pa sam se rastegnula i laganim korakom krenula kod kuće koja se nalazila u blizini St. James's Parka.

Jedva sam čekala da se istuširam, nazovem Esmeraldu (ili Esme, za prijatelje) i da se prošetamo gradom. Nisam ju vidjela nekoliko dana, pa smo se dogovorile da odemo do grada, trgovačkog centra kupiti novu odjeću i na ručak zajedno s Anthonyem. Voljela sam provoditi vrijeme sa svojom sestrom i bratom unatoč tome što su mi oboje ponekad išli na živce. Prepirali bismo se bez razloga, kao što su to inače svi znali raditi, ali kad god bi nekome od nas zatrebala pomoć bili smo spremni odjuriti i do drugog kraja Svijeta.

Stala sam ispred pješačkog prijelaza i pričekala da se neki automobil zaustavi. Primijetila sam da je stao crnu Mustang s bijelim crtama na sredini. Imao je zatamnjena stakla, a ja nisam mogla prijeći jer sam se zadubila u automobil kojeg sam obožavala. Tek kad se truba oglasila, pa sam poskočila, podignula glavu i pretrčala. Još jednom sam se okrenula prema autu koje se udaljavalo, a zatim, duboko uzdahnuvši i s glupim osmijehom na licu, krenula kući.

Prešla sam dva bloka da bih napokon došla do ulice u kojoj sam stanovala. Požurila sam korak, zamalo počela trčati, kako bih što prije došla kod kuće. Znala sam da bih mogla zakasniti ako se ne požurim, a mrzila sam kasniti nekamo.

Popela sam se stepenicama do ulaza, otvorila vrata i skinula slušalice iz ušiju.

„Doma sam!“ –viknula sam i požurila prema stepeništu.
„Jess...“ –mama je izvirila iz kuhinje.

Okrenula sam se prema njoj.

„Esme je nazvala.“ –rekla je.
„Što kaže?“ –nagnula sam se na stepeništu.
„Rekla je da dolazi po tebe u dvanaest. I da, rekla je da ćete kasnije doći po Tonya kako vas ne bi gnjavio dok idete u šoping!“
„U redu.“
„Treba li ti nešto novca?“
„Ne. Hvala. Imam sa strane.“

Klimnula je glavom i nasmiješila mi se. Uzvratila sam joj osmijehom i nastavila prema katu.

„Jessica...“ –pozvala me ponovno.
„Da?“ –provirila sam s kata.
„Jesam li ti rekla da si prekrasna?“

Nasmiješila sam joj se.

„Hvala mama.“ –nacerila sam se.
„Kako to da nemaš dečka?“ –upitala me.
„Pa... Trenutno me ne zanimaju!“
„U tvojim godinama...“
„U mojim godinama si već bila trudna.“
„Znam... Zbog toga...“

Oblikovala sam usta u slovo o i odmahnula glavom. Nagnula sam se na zid i molila da ponovno ne počinje predavati o seksu jer bih se istog trena poželjela objesiti. Znala sam da se ona brinula za mene i znala sam da nije željela da ostanem trudna jako mlada, kao i ona, ali mrzila sam pričati s roditeljima o seksu. Imala sam osjećaj da bih se svakog trena mogla ispovraćati i pasti u nesvijest.

„Samo...“ –uzdahnula je. „Budi oprezna, ok?“
„Mama...“ –zakolutala sam očima. „Ja nemam seksualni život!!! Ako se toliko brineš o tome – poslat ću ti telegram kad ga budem imala, ok?“
„Jessica!“
„Oprosti, ali nemam vremena za slušati ono što mi ponavljaš već sedam godina. Vidimo se za pola sata!“

Odmahnula je glavom i nasmiješila mi se, a ja sam brzo potrčala u svoju sobu kako me ne bi zaustavila zbog još jedne stvari. Mama je bila prva koja je počela razgovarati sa mnom o seksu i ne zbog toga što sam ju ja zamolila da mi kaže nešto o tome već zbog toga što sam sa jedanaest godina dobila menstruaciju.

Tada sam imala osjećaj da nikada neću htjeti imati seksualni život jer me mama isfrustrirala i izmučila, a kad je nagovorila tatu da pričamo zajedno o tome, htjela sam se objesiti pred njima iako je on drugačije reagirao na moje odrastanje. Vjerujem da mu ne bi bilo svejedno da dođem doma napumpana, ali rekao je: „Ti si djevojka sada. Više nisi curica! Znam da si pametna, da ćeš razmišljati i ja ti jednostavno ne mogu zabraniti da radiš ono što smo tvoja majka i ja radili.“

Ono je bilo najbolje, a i najgore što roditelj može reći svojoj djeci jer nije da bih željela imati u glavi scene u kojima moji roditelji vode ljubav. Odmahnula sam glavom jer nisam uopće o onome željela razmišljati.

Ušla sam u kupatilo, skinula odjeću sa sebe i duboko uzdahnula. Otvorila sam mlaku vodu, stala pod mlazom vode i rukom prošla kroz kosu koja je već bila morka. Nasmiješeno sam odahnula jer sam se osjećala odlično nakon trčanja.

***

Esme i ja smo, nakon dugog šopingiranja, otišli po Tonya i onda na ručak. Tony se igrao na dječjem djelu, gdje je bilo dosta djece od gostiju, a sestra i ja smo razgovarale o raznim stvarima.

Esmeralda je imala dvadeset i pet godina, a završila je fakultet za doktoricu. Počela je stažirati nedavno u jednoj od najboljih bolnica u Londonu, pa zbog toga smo se počinjale manje viđati pošto ona nije imala previše vremena. Jako ne sličila na mamu, kao što sam to već rekla, samo što je njena kosa bila kraća: do početka vrata. Nosila je također naočale koje bi joj istaknule velike, plave, žive oči. Naši roditelji su se uvijek pitali kako je moguće da smo ona i ja trebale nositi naočale kad nitko od njih dvoje nije imao poteškoće u vidu, ali Esme i ja smo vjerojatno dobile gene od nekih drugih iz obitelji.

„Sutra škola, ha?“ –uzvratila je.
„Da.“ –zakolutala je očima.
„Jesi li napokon razmislila što ćeš upisati?“

Odmahnula sam glavom i uzdahnula. Mjesecima sam razmišljala o tome na koji bih fakultet mogla otići, ali za sada me još ništa posebno nije zanimalo. Neki od mojih prijatelja su još u osnovnoj školi znali što bi htjeli postati, ali moj je mozak bio preopterećen da bi shvatio što želi.

„Znaš li ti da je već rujan?“ –upitala me.
„Khm... Hvala ti na obavijesti! Doista nemam pojma što bih bez tebe.“ –zakolutala sam očima.
„Samo ti govorim istinu. Znam da misliš da ima još vremena, ali uskoro bi mogao doći svibanj, pa kraj školske godine i onda ćeš gubiti živce pitajući se što bi mogla upisati!“
„Znam, znam, znam! Sve ja to znam, Esme, ali jednostavno me ništa ne privlači!“
„Ništa?! A – ma – baš – ništa?!“

Promrmljala sam nešto i razmislila bolje što bi me moglo zanimati.

„Možda.... Možda me zanima dizajn interijera!“ –nadodala sam.
„Eto!“ –pljesnula sam ruke. „Tata i ti biste mogli otvoriti vlastitu tvrtku. On bi gradio stanove i kuće, a ti bi sređivala interijer!“
„Rekla sam možda, Esmeralda!“
„Jessica, čovječe! Svi znaju što bi htjeli postati praktički otkad znaju za sebe!“
„Ja nisam svi!“
„Znam, sekice, ali... Ti bi vjerojatno, najrađe, željela putovati Svijetom i uživati!“
„To je život!“ –nacerila sam se.

Odmahnula je glavom, uzdahnula i osmjehnula se. Znala je da mora zaboraviti razgovarati o takvim stvarima sa mnom jer bi meni prekipjelo, pa bih se ili počela zezati ili se pak živcirati.

***

„Tata...“ –započela sam.
„Da?“ –pogledao me krajičkom oka dok je pratio cestu ispred sebe.
„Hoće li mi netko od vas ikada platiti prokletu vozačku i posuditi mi onaj prekrasan Mustang kojeg toliko čuvate u garaži?!“

Tata se nasmijao, a ja sam zakolutala očima. Mjesecima sam ih pokušavala nagovoriti da mi plate vozačku kako bih napokon mogla voziti auto kojeg sam obožavala, ali njih dvoje su me voljeli vozikati uokolo i gnjaviti me, ubijati u zdrav mozak i tjerati me da patim zbog toga što jedina u društvu nisam imala položeni vozački ispit.

„Molim te?!“ –nacerila sam se i pogledala ga psječjim pogledom nadajući se da će upaliti.
„Popričat ću s mamom.“ –rekao je.
„Hvala ti.“
„Ali to ne mora značiti da ćemo ti davati Mustanga.“
„Zašto?“
„Jer je previše dragocjen!“
„Baš zbog toga ga ja želim voziti! Onako skuplja samo prašinu!“
„Strah me da bi ga mogla uništiti!“
„Oh, ma daj, tata!!! Znaš koliko obožavam onaj auto! Sanjam o tome da ga vozim. Ponekad sjednem u njemu i pravim se da ga vozim!“

Nasmijao se na sav glas.

„Hvala ti što me voliš!“ –zakolutala sam očima.
„Vidimo se popodne, dušo!“ –poljubio me u obraz.

Odmahnula sam glavom, izašla iz auta i okrenula se prema njemu. Potrubio mi je, a ja sam mu mahnula i laganim korakom se uputila prema stepenicama koje su vodile do moje škole. Penjajući se stepenicama vidjela sam puno poznatih lica, a i onih nepoznatih jer su prvaši dolazili.

„Jessica!“ –Gaia mi je maknula iz daljine.

Požurila sam prema njoj i utisnula joj poljubac u obraz.

„Mislila sam da ću umrijeti od dosade.“ –rekla mi je.
„Gdje su Sam i Jesse?“ –upitala sam.
„Vidjeli su jučer na internetu da nemaju ponedjeljkom prvi sat.“
„Sretnici.“
„Istina, istina! Usput, jesi li ga vidjela?“
„Koga?“ –zbunjeno sam podignula obrvu.

Okrenula me prema parkiralištu, a meni je vilica pala kad sam vidjela prekrasan crni Mustang sa dvije crte u sredini. Zamalo sam pala u nesvijest, ali sam se izdržala također da se ne izderem. Pogledala sam oko sebe kako bi se uvjerila da me nitko ne gleda, pa sam požurila prema njemu. Nekoliko sam puta kružila oko njega uvjeravajući se još više koliko je prekrasan bio.

„Cura koja voli aute.“ –začula sam muški glas sa čudnim naglaskom. „Zanimljivo!“

Okrenula sam se i ugledala nepoznatog dečka, višeg od mene za glavu i pol, pred sobom. Imao je crnu kosu, pomalo dužu i čupavu (pretpostavila sam da je to bilo zbog vjetra). Njegove zelene oči fiksirale su me dok sam ga ja u tišini gledala. Bio je dosta zgodan. Na sebi je imao majicu kratkih rukava, a preko nje crnu košulju raskopčanu koja je vijorila na vjetru. Nosio je pomalo široke jeans hlače, a jedna mu je ruka bila u džepu dok je drugu lagano njihao.

„Oprosti, ali stvarno je prekrasan!!!“ –rekla sam mu. „Jednostavno je... Mustang... Prekrasan je!“

Nasmiješio se.

„Jessica, moramo ići.“ –uzvratila je Gaia.

Klimnula sam glavom, pogledala u njega i nasmiješeno krenula dalje. Još jednom sam se okrenula prema njegovom automobilu, a on je gledao za mnom. Maknula sam pogled i nastavila hodati dalje.