Chapter 21: Poljubac

Zamišljeno sam sjedila za školskom klupom dok je profesor McGeller predavao još jednu lekciju iz Povijesti. Uopće nije bila zanimljiva tema, a i da jest ne bih ga mogla slušati jer sam se isključila iz vanjskog Svijeta i izgubila u svome, negdje u unutrašnjsti svojih strahova.

Jučerašnji me Igorov poziv jako zabrinuo. Bojala sam se da bi me mogao pronaći, početi pratiti kao što je to nedavno učinio kad je Dimitri poludio. Nisam se pretjerano bojala zbog sebe već zbog ostalih. Bilo me strah da bi mogao počinjati pratiti i moju obitelj, prijetiti mi da će im nauditi ako ne popričam s njima, a to nipošto nisam željela.

Trgnula sam se kad je zvonilo za kraj nastave, pa sam se dignula sa stolice, spremila stvari u torbu i uzela kaput. Pozdravivši profesora koji je još razgovarao sa štreberima, izašla sam iz razreda i krenula prema stepenicama kako bih otišla na Engleski jezik.

„Jess!“ –moje je ime odjeknulo hodnikom.

Okrenula sam se, a Dimitri mi je prišao nakon što se probio kroz gužvu. Prvaši su još izgledali izgubljeno, a sve mi je to bilo normalno i poznato, pogotovo kad su u školi još bili četvrtaši.

„Dođi sa mnom.“ –prošao je kraj mene, povukao me nježno sa sobom, a ja sam ga pratila.

Okrenula sam se kako bih vidjela kamo je nestala Gaia. Mahnula mi je, a ja sam slegnula ramenima. Odmahnuvši glavom, otišla je do Jesse-ja, Borisa i Sama koji su stajali kraj školskih ormarića ni ne primjetivši da Dimitrija i mene nije bilo u blizini.

Dimitri je progurao ulazna vrata škole, izašao na zrak i obgrnuo me svojom jaknom iako sam ja svoju držala u ruci. Vani je bilo i dalje hladno i uz to je još i puhalo, pa mi je vjetar mrsio kosu.

„Što te muči?“ –pitao me.

Odmahnula sam glavom.

„Jesam li ja nešto napravio?“ –nastavio je, a ja sam odmahnula glavom. „Nešto bilo kod kuće?! Jesi se posvađala sa Gaijom?! Sam opet gnjavi?!“

Odmahnula sam glavom.

„Onda u čemu je problem?!“ –zbunjeno je nadodao.

Udahnula sam, rukom prošla kroz kosu i spustila pogled. Nisam znala da li je bilo pametno reći da je njegov brat znao moj broj mobitela i uz to da me još nazvao večer prije, tražio od mene da se nađemo.

„Jessica, želim znati!“ –prislonio mi je rucu na rame.

Uzdahnula sam i pogledala ga ravno u oči. imao je ozbiljan izraz lica, ali ja sam se još dvoumila. Naravno, nisam se htjela prepirati s njime, a znala sam da bi mogao biti ljut ako mu ne odgovorim na pitanje ili pak zabrinut, ali imala sam osjećaj da bi mogao biti ljuči kad mu kažem što mi je zapravo.

„Trebam znati, Jessica!“ –ovoga je puta njegov glas bio prijekoran i ljutit.
„Igor me sinoć zvao.“ –promrmljala sam tiho.
„TKO?!“
„Igor....“

Nastala je tišina među nama. Pogledala sam ga zabrinutim izrazom lica. Čelo mu se naborilo. Već sam vidjela kako stišće šake, a ja nisam znala što bih mu mogla reći, kako bih ga mogla smiriti. Bilo me strah da već onog trena ne bi odjurio, pronašao ga i napravio kakvu glupost.

„Što je htio?!“ –upitao me.
„Želio je da se nađem s njim.“ –odgovorila sam.

Nastala je još jedna tišina, ali ona nije dugo trajala.

„Ubit ću ga.“ –spustio se niz stepenice.

Ispustila sam stvari koje sam držala u ruci i potrčala za njime nadajući se da ću ga zaustaviti.

„Čekaj, čekaj!“ –uzviknula sam i uhvatila ga za ruku.
„Pusti me, Jess!“ –prostrijelio me pogledom.
„Molim te, prestani!“
„Pusti me!“
„Molim te, Dimitri, molim te! Učini to za mene! Ostani, molim te! Povrijedit ćeš me ako odeš!“

Pogledao me ozbiljnim izrazom lica dok sam ga ja gledala tužnim. Osjećala sam se užasno. Znala sam da sam mu trebala pritajiti da me njegov polubrat nazvao i sada sam se brinula da svejedno, kasnije, ne ode k njemu i nešto mu učini. Bojala sam se da bi Igorovi tjelohranitelji nešto njemu mogli učiniti, a nikada si ne bih to mogla oprostiti.

Uzdahnuo je, zagrlio snažno, a ja sam odahnula znajući da neće otići nikamo. Uzvratila sam zagrljaj, zaklopila oči i zastala slušati njegove otkucaje srca. Bili su jako ubrzani. Osjećala sam kako drhti. Pretpostavila sam da je to bilo zbog nervoze, pa sam podignula glavu i poljubila ga, a on mi je uzvratio milovajući me po obrazu i kosi.

Nekoliko dana kasnije

Vračala sam se kući nakon što sam popodne provela sa Gajom. Rekla mi je da je pronašla savršenu haljinu za maturalnu večer, pa sam morala otići s njome, a i ja sam razgledavala ne bih li slučajno pronašla jednu koja me zaintrigirala.

Na žalost, niti jedna nije bila dovoljno savršena za mene, pa sam namjeravala zamoliti mamu da odemo kod njene prijateljice krojačice kako bih joj objasnila kakvu ja točno želim. Namjeravala sam pronaći i slike na Internetu kako bih joj pomogla.

Baš sam bila uzbuđena oko svega toga. Još dva i pol mjeseca nam je trajala škola, a u subotu (nakon završetka škole!), imali smo maturalnu večer. Dimitri mi je obećao da će mi biti pratilja, pa sam i zbog toga bila presretna. Uvijek sam obožavala gledati američke filmove i sanjarila o tome kako ću i ja jednoga dana ući u salu, u kojoj je će odvijati ples, sa dečkom kojeg sam voljela.

„Bok, Jessica!“ –začula sam vrlo poznati glas.

Stala sam, okrenula se i moje pretpostavke su bile točne. Igor je bio nagnut na svome crnom automobilu, prekriženih ruku na prsima i gledajući me malenim osmijehom na licu.

Zakolutala sam očima, okrenula se i udaljila odandje. Čula sam ubrzane korake iza sebe, pa sam ih i ja ubrzala. Nisam se udostojila okrenuti jer me bilo strah da bih mogla otkriti da me prate. Osjećala sam knedlu u grlu, adrenalin kako prolazi mojim venama, a otkucaje srca po cijelome tijelu.

„Jess, Jess... Čekaj, ljepotice!“ –začula sam Igorov glas.

Zastala sam, ljutito se okrenula i izvukla suzavac iz torbice.

„Približiš li mi se, upotrijebit ću ga!“ –rekla sam ljutito.

Podignuo je ruke u znaku predaje i odmaknuo se na metar udaljenosti od mene. Držala sam ga i dalje uperenog prema njegovom licu u slučaju da se primakne. Doista sam ga mislila upotrijebiti, ako je ono bio jedini način da me pusti na miru.

„Želim samo pričati o Dimitriju.“ –uzvratio je.
„Nemam ti što reći o njemu!“ –rekla sam bijesno.
„Samo... Ako želiš da ga pustim na miru, dođi pričati sa mnom!“

Ljutito sam ga promatrala.

„Hoćeš li ga onda pustiti na miru?“ –upitala sam ga ljutito.

Klimnuo je glavom.

„Dobro.“ –rekla sam i prekrižila ruke na prsima. „Pričaj!“
„Dođi sa mnom. Ne bih volio da nas itko čuje!“ –pogledao je oko sebe.

Zakolutala sam očima i prošla kraj njega. Krenuo je za mnom, otvorio mi vrata poput đentlmena, a ja sam sjela na stražnje sjedalo. Igor je sjeo odmah do mene, rekao vozaču nešto na ruskom, što naravno, nisam mogla razumjeti, a auto je krenulo dalje.

„Odbacit ćemo te kasnije doba.“ –rekao mi je.
„Samo počni s pričanjem, ok?!“ –prostrijelila sam ga pogledom, i dalje držajući u ruci suzavac u slučaju da mi bude potreban.

Nasmiješio se, skinuo naočale sa sebe i stavio ih u džep gornjeg djela odjela.

„Mislim da Dimitri nije dobar dečko za tebe!“ –započeo je, a ja sam zakolutala očima. „Zapravo, ti si jako dobra djevojka. Sviđaš mi se pogotovo jer si vatrena, ali... On te ne zaslužuje!“
„Kako znaš?!“
„Otkrij sama!“

Podignula sam obrvu, a iza mene sam čula zvuk. Okrenula sam se i primjetila da se prozor polako spušta. Scena koju sam vidjela nije mi se nipošto svidjela. Ugledala sam Dimitrija sa nepoznatom plavokosom djevojkom kako stoje na trotoaru i ljube se. Oblikovala sam usta u slovo o.

„Žao mi je...“ –prošaptao je.

Primjetila sam da se Dimitri odmaknuo od one djevojke, mahao rukama i derao se na ruskom, a meni se srce slamalo. Odmahnula sam glavom jer sam htjela biti pribrana. Otvorila sam vrata automobila, uvjerila se da nema nikoga na cesti, te ljutito potrčala prema njemu.

„Gade jedan!“ –viknula sam.

Okrenuo se i šokirano me pogledao.

„Jessica...“ –uzvratio je zbunjeno. „Nije ono...“

Udarila sam ga što sam jače mogla po glavi dok sam živčanila.

„Jessica, poslušaj me!“ –uhvatio mi je ruke.
„Pusti me, budalo!“ –vikala sam bijesno udarajući ga nogom.
„Dimka, kto ona?!*“ –upitala ga je djevojka.
„Zavershenie yebat' do!**“ –viknuo joj je i pogledao u mene. „Jessica, poslušaj me!“

Istrgnula sam svoju ruku iz njegove, udarila ga šakom u glavu i potrčala od njega udarivši ga laktom od trbuh. Vidjela sam poznati crveni automobus kako se približava postaji, pa sam potrčala prema njemu jer sam se htjela što prije maknuti odandje.

„JESSICA, ČEKAJ!!!“ –vikao je.

Odmahnula sam glavom i, suznih očiju, ušla u autobus. Na sreću, samo sam ga ja čekala, pa je odmah otišao. Vidjela sam da trči za njime, a ja nisam htjela izaći iz njega. Spustila sam pogled i dopustila suzama da prokližu niz moje lice. Sjela sam na slobodnu stolicu i tiho jecala.

Nisam mogla vjerovati da me varao.

*Dimka, tko je ona?
**Jebeno začepi!