Chapter 26: Do svidaniya

Otvorila sam oči. Trebalo mi je nekoliko sekundi da mi se vid privikne na prigušenu svijetlost. Pogledom sam prošla po prostoriji u kojoj sam se nalazila. Bila je podosta mala. imala je radni stol, nekoliko polica bez ičega na njima i ormar, a ja sam sjedila na jednoj stolici.

Dignula sam se, ali zavrtilo mi se u glavi, pa sam ponovno sjela natrag na nju. Prislonila sam ruku na glavi i duboko uzdahnula pokušavajući se sjetiti što sam radila ondje. Nažalost, sve mi je u glavi bilo mutno. Sjećala sam se da sam čula muški poznati glas, ali nisam se mogla sjetiti čiji je bio.

Dignula sam se sa stolice i, ovoga puta, mi se nije zavrtjelo u glavi. Prišla sam vratima, stavila ruku na kvaku i spustila ju, ali vrata se nisu otvarala. Iznenadila sam se i ponovno povukla, ali ništa od toga – vrata su i dalje bila zaključala. Počinjala sam panično vuči, udarati po vratima u nadi da će se otvoriti, ali nisu.

„Što se događa?!“ –upitala sam samu sebe.

Okrenula sam se i vidjela prozor. On mi je bio jedina nada da vidim gdje se nalazim, pa sam mu brzo prišla. Otvorila sam ga i shvatila da su rešetke na njemu. Šokirano sam gledala oko sebe pitajući se što se događalo, zbog čega sam bila zaključana, gdje sam ja to bila...

Čula sam kako se vrata otvaraju iza mene, pa sam se okrenula i sa zanimanjem pričekala da se otvore kako bih otkrila tko me drži. Srce mi je luđački tuklo jer sam se, iskreno, bojala.

„Dobro jutro, Jessica.“ –nasmiješio se Igor.
„Igor?!“ –šokirala sam se.
„Glavom i bradom, damo!“ –rekao je zatvorivši vrata za sobom.
„Što radim ovdje?!“ –prekrižila sam ruke na prsima. „Što ti radiš ovdje?!“
„Oh... Ja ovdje živim, draga!“
„Molim?!“
„Nalaziš se u mojoj kući.“

Šokirano sam pogledala u njega, ali nije uopće bilo vrijeme za paničarenje, pa sam pokušala biti hrabra. Promatrala sam ga upitnim izrazom lica, ne vjerovajući ono što je rekao. Bila sam istovremeno zbunjena, bijesna, ljuta i preplašena, pogotovo kad su mi u glavi odjekivale njegove riječi, glas kojeg sam čula prije nego sam se onesvijestila. Tada sam shvatila da je ono bila istina, da nije lagao i da sam se ja nalazila u njegovoj kući.

No... Nije bilo vrijeme za paničarenje iako sam se željela izderati!

„Što radim ovdje?“ –upitala sam ga mirno.
„Ovdje si kao moja gošća, malen'kaya ledi!*“ –odgovorio je nasmiješeno.
„Gdje je Dimitri?“
„Dimitri... Dimitri... Dimitri... Dobro pitanje, dušo!“

Oblikovala sam usta u slovo o, a on se nagnuo na zid, prekrižio ruke na prsima i promatrao me osmijehom na licu.

„Ako si mu naudio...“ –ljutito sam krenula prema njemu.
„Wow, wow, tigrice, smiri se!“ –uhvatio mi je ruke, okrenuo i prislinio na zid. „Smiri se...“
„Pusti me, kretenu!“ –bijesno sam gledala u njega.

Nasmiješio mi se, a ja sam ga udarila nogom u trbuhu. Ispustio je maleni krik, pogledao me ljutito i udario rukom po glavi. Suze su mi se pojavile u očima zbog jačine udarca, ali trebala sam se pribrat i ne pokazati mu strah. Pogledala sam ga ravno u oči, uzvračajući mu bijesni pogled.

„Misliš li da te se bojim?!“ –upitala sam ga.
„Oh, trebala bi!“ –rekao je ljutito.
„Hah, niti moj mlađi brat te se ne bi bojao! Ti si kukavica! Da si neki frajer hodao bi uokolo bez svojih tjelohranitelja, ali s obzirom da se bojiš, oni te svugdje prate. Vjerojatno riješavaju i razna posla za tebe jer se ti ne usuđuješ!“
„Ne znaš o čemu pričaš!“
„Što je?! Znaš da govorim istinu, jelda?!“
„Šuti.“
„Znaš i da je Dimitri puno bolji od tebe. Ne želiš odustati od toga da postane jedan od vas samo jer ne želiš da tvoj brat bude bolji od tebe! Želiš da i on ima prokletu dušu poput tebe, ali pogodi što...?! Dimitri je bolji od tebe, uvijek će biti i ostat će!“
„ŠUTI!!!“

Nastavila sam ga gledati ravno u oči. Da sam pomaknula pogled znao bi da se bojim. Oh, bojala sam se ja, ali znala sam da trebam izgledati hrabro kako mi ne bi naudio. Morala sam izgledati i biti hrabra, pobijediti ga kako bih što prije pobjegla odandje.

Igor je ispustio moje i pomaknuo se od mene. Nije micao pogled s mene i na taj se način nagnuo na radni stol promatrajući me ravno u oči. Prislonila sam ruku na obrazu koje me užasno boljelo. Nekoliko puta sam ga nježno protrljala i odlučila se ne obazirati na bol. Razmišljala sam o tome na koji bih način mogla pobjeći iz one prostorije, ali bilo je moguće da su njegovi tjelohranitelji bili u blizini. Sigurno bi me spriječili da sam odlučila izaći odandje.

„Rekao sam ti da se držiš podalje od moga brata.“ –započeo je.
„A ja sam ti rekla da nas pustiš na miru!“ –ponovila sam mu.
„Dimitri meni pripada!“
„Dimitri pripada sam sebi, budalo! Zar misliš da ćeš ga ovime nagovoriti da ti se pridruži?!“
„Možda... Zaprijetit ću mu da ću te ubiti ako ne obavi neke poslove za mene?“
„I što...?! Držat ćeš me zatvorenu do kraja života?!“
„Možda!“
„Htjet će te ubiti kad dozna da me držiš! Ovoga puta ga neću zadržati, znaš?!“

Nasmiješio se. Bijesno sam mu prišla i udarila što sam jače mogla. Okrenuo je glavu na drugu stranu, pa sam potrčala prema vratima i otvorila ih sjetivši se da ih nije zatvorio. Istrčala sam iz one prostorije i primjetila njegove tjelohranitelje nedaleko od vratiju. Oboje su se okrenuli prema meni, rekli nešto na ruskom, a ja sam potrčala prema stepenicama.

Čula sam kako se Igor također dere, ali naravno, nisam mogla ništa shvatiti zbog toga što ju razgovarali na ruskom. Znala sam da mi nije bilo pametno pokušati proći kraj njih jer bi me uhvatili pošto su bili krupniji i jači od mene, pa mi je jedini spas bio kat sa kojeg sam mogla skočiti. Nadala sam se samo da ondje nisu bile rešetke jer inače nisam imala kamo nestati.

Ušla sam u prvu otvorenu sobu, zaključala vrata i potrčala do prozora.

„Sranje!“ –uzviknula sam i bijesno udarila po prozoru vidjevši da i one imaju rešetke.

Duboko sam uzdahnula, prislonila se na zid i pokušala razmisliti što bih dalje mogla učiniti. Čula sam korake u hodniku, pa sam pokušala biti što tiša kako me ne bi otkrili.

„Jessica...“ –prozvao me Igor. „Hajde, dušo, neću ti ništa učiniti! Izađi!“

Zakolutala sam očima i odmahnula glavom. Zamalo sam se i nasmijala na glas koliko je glup bio što je uopće pomislio da ću izaći iz one sobe i dobrovoljno mu se predati.

Krajičkom oka sam primjetila telefon na noćnom ormariću, pa sam potrčala k njemu, sjela na pod i utipkala Dimitrijev broj mobitela. Nervozno sam grickala usnicu i čekala da mi se napokon javi, a nadala sam se da će to biti uskoro.

„Halo?!“ –začula sam pospani, pomalo nervozni glas.
„Dimka...“ –prošaptala sam.

Trebala sam paziti koliko glasno sam razgovarala kako me Igor ne bi otkrio.

„Jessica?!“ –uviknuo je. „JEBOTE, gdje si ti?! Znaš li ti da se policija traži?!“
„Dimka, smiri se, ok...“ –uzdahnula sam.
„Kako da se smirim kad sam otišao za tobom i našao samo prokletu torbu?!“
„Kod Igora sam.“
„Igora?! Moga brata?!“
„Da. On me drži.“
„Jeb'o mu pa...“

Iznenada se linija prekinula.

„Dimitri?!“ –prozvala sam ga ponovno.

Odmahnuvši glavom sam stavila natrag telefon, duboko uzdahnula i prislonila glavu na noćni ormarić. Sklupčala sam koljena, obgrlila ih rukama i gledala ispred sebe dok mi je srce luđački tuklo.

„Ne brini se, Jess.“ –rekla sam si. „Dimitri sada zna gdje si i doći će! Samo moraš čekati...“

Ali čekanje je bila cijela vječnost i bojala sam se da bi me Igor mogao pronaći, a to si nisam smjela dopustiti. Naravno, znala sam da kad – tad hoće, da će me pronaći jer ipak ona kuća nije bila velika, ali nadala sam se da će Dimitri dovesti pomoć prije nego budem gotova.

Čula sam ponovno korake u hodniku, u blizini one prostorije. Razgovarali su nešto na ruskom, a izgledalo je kao da je Igor prilično nervozan. Odlučila sam se provući ispod kreveta iako to nije bila najbolja ideja, ali trebala sam se snaći. Nigdje drugdje nisam mogla pobjeći niti se sakriti, a na sreću – kreveti su imali veliko slobodno mjesto ispod sebe.

Naravno, užasavala sam se toga da je sve bilo puno prašine i vjerojatno nekih ljigavih buba koje sam mrzila, ali u onom se trenutku nisam smjela zamaravati onakvim glupostima. Najvažnije mi je trebalo biti izvući živu glavu, a s obzirom da je Igor počinjao biti živčaniji, znala sam da je moglo biti teško izaći odandje živ.

***

Nisam znala koliko dugo sam bila ispod kreveta, ali vrijeme je užasno sporo prolazilo. Čula bih glasove u hodniku, korake, ali niti jednom nitko od njih nije pokušao ući u sobu u kojoj sam se ja nalazila.

Odlučila sam da je vrijeme da izađem iz one prostorije, da se pokušam spasiti i pobijeći im jer nisam ništa mogla učiniti skrivanjem ispod kreveta i čekajući pomoć. Trebala sam malo pomoći i sama sebi iako nisam imala nikakvo oružje. Izvukla sam se vani, obirsala prašinu sa sebe i trudila ne kihnuti jer mi je oblak prašine zairitiralo nosnice.

Laganim korakom sam prišla vratima, pokušavajući napraviti što manje zvukova. Duboko sam uzdahnula kad sam stavila ruku na kvaki, izbrojala od jedan od deset i okrenula ključ. Drhtavim rukama, povukla sam kvaku i otvorila vrata, te provorila u honik: s lijeve strane nikoga nije bilo, pa sam odahnula, a kad sam pogledala s desne dočekala me šaka u glavu.

Pala sam na pod i osjetila nešto mokro ispod nosa, pa sam dotaknula rukama i shvatila da se radilo o krvi. Malo mi se vrtjelo u glavi, ali svejedno sam dobro mogla vidjeti tko me udario.

Igor me uhvatio za majicu, podignuo sa poda i ušao sa mnom u sobu dok se meni i dalje vrtjelo u glavi. Gurnuo me na krevet, gurnuo vrata koja su zalupila i čiji je udarac odjeknuo prostorijom, a zatim mi prišao. Stao je iznad mene dok sam ga ja ljutito promatrala.

„Kao što rekoh...“ –frknula sam. „Kukavica si.“

Osmijehnuo mi se, pomivalo me po licu i utisnuo poljubac na čelo. Zadrhtala sam i pokušala ga odgurnuti od sebe, ali bio je previše jak za mene.

„Pusti me!“ –proderala sam se.
„Oh... Nikako...“ –odmahnuo je glavom. „Ne sada kad te imam!“
„Razbit ću te!“
„Ne možeš mi ništa, Jessica! I sama to znaš!“
„Rekla sam ti da me pustiš! ODMAH!!!“

Stavio mi je ruku na usta kako bih zašutjela, a ja sam ga ugrizla. Zajaukao je i udario me nekoliko puta šakom u glavi. Osjetila sam kako me cijelo tijelo boli. Bila sam užasno slaba, ali nisam smijela popustiti jer je on upravo to želio. Rukom je prošao po mojim grudima, a ja sam raširila oči i udarila ga šakom u glavu.

Pokušala sam se dignuti, ali prignječio me jednom rukom dok mi je drugom cijepao odjeću.

„Sada znam što je moj braco vidio u tebi.“ –prošaptao mi je u uho.

Odgurivala sam ga od sebe, ali nije popuštao. Pokušavala sam nešto dohvatiti rukama, ali nisam mogla jer bi me on neprestano vukao natrag. Zamalo sam počela plakati znajući da bi me mogao silovati, a na to nisam ni željela pomisliti. Udarci koje sam mu davala nisu pomagali jer su moje ruke bile krhke, a njegove puno jače od mojih. Zaklopila sam oči i duboko uzdahnula, te čvrsto odlučila da ću imati zatvorene oči dok to bude radio; zamišljajući da sam na boljem mjestu.

Iznenada su se čuli pucnjevi, pa smo oboje pogledali prema vratima. Netko je trčao stepenicama, pa se Igor dignuo s mene, prišao vratima i otvorio ih, a na ulazu je stajao Dimitri. Pogled mu je pao na mene i već sam mogla zamišljati na što sam ličila kad me pronašao.

„Zatvori oči, Jessica.“ –rekao je.

Poslušala sam ga drhtajući.

„Do svidaniya, Igor!*“ –rekao je Dimitri, a zatim sam čula pucanj.

Kad sam ponovno otvorila oči, on se nalazio kraj mene. Zajecala sam i snažno ga zagrlila dok je cijelo moje tijelo drhtalo.

„Ovdje sam, ljubavi, ovdje sam...“ –prošaptao je nježno, te mi utisnuo poljubac u tijeme.

Nekoliko mjeseci kasnije

Stavila sam tabletu u usta, popila čašu vode i progutala ju. Nisam znala zbog čega me doktor neprestano nagovarao da pijem tablete, ali govorio je da su mi pomagalo. Naravno, to je donekle i bila istina. Otkad se desio događaj sa Igorovim bratom, nisam mogla spavati niti jesti kako treba, pa si mu one pomagale u tome.

Stavila sam čašu na ogledalo, izašla iz kupatila i podignula zadnju kutiju koja se nalazila na krevetu. Otvorila sam vrata nogom i duboko uzdahnula vidjevši da ću morati zatražiti nečiju pomoć.

„Tata!“ –uzviknula sam.
„Da, zlato?“ –čula sam njegove korake, a zatim je podignuo pogled prema meni.
„Treba mi tvoja pomoć! Znaš da ću slomiti nešto ako budem sama sišla niz stepenice.“
„Znam, znam! Napokon, poznajem te!“

Osmijehnula sam mu i ispružila mu kutiju, a zatim se oprezno spustila niz stepenice. Zahvalila sam mu se, poljubila ga u obraz i ponovno uzela kutiju natrag.

„Gdje je Dimitri?“ –upitala sam ga.
„Čeka te ispred kuće.“ –odgovorio je.

Klimnula sam glavom i spustila se niz stepenice. Kao što sam i očekivala, kad sam se spustila na prizemlje, mama je stajala na ulazu i razgovarala sa Dimitrijem koji mi se osmijehnuo kad me vidio.

„Nadam se da mi nije puno trebalo.“ –prišla sam mu.
„Nije!“ –odmahnuo je glavom i uzeo mi kutiju. „Čekam te u auto!“

Klimnula sam glavom, nasmiješila mu se, a on se odaljio od vratiju. Pogledala sam u svoje roditelje. Stajali su jedno kraj drugog. Vidjela sam da je mama imala suze u očima, što sam i očekivala jer je bila prilično uzerujala cijelo jutro.

„Volim te, mama.“ –nasmiješila sam joj se.

Zajecala je i snažno me zagrlila, a ja sam ju potapšala po ramenima.

„Nedostajat ćeš mi!“ –promrmljala je tiho.
„Mama, nije da idem na kraju Svijeta. Idem samo dvije ulice dalje od naše kuće!“ –potapšala sam ju po leđima.
„Svejedno!“ –pomaknula se od mene i pogledala me suznim, natečenim očima.
„Dolazit ću ti svaki dan u posjet, važi?“
„Obećaješ?“
„Obećajem!“

Uzdahnula je i još me jednom zagrlila, a ja sam pogledala u tatu koji je odmahivao glavom, promatrajući me osmijehom na licu. Kad me mama, nakon desetak minuta grljenja i plakanja, pustila, napokon sam se mogla posvetiti tati. Na sreću, on nije volio duge rastanke, poput mene, pa je naš zagrljaj malo potrajao.

„Rekao sam već Dimitriju da pazi na tebe.“ –uzvratio je. „Zapravo, zaprijetio sam mu da te pazi jer ću ga inače ubiti, pa oživjeti, pa ubiti ponovno kako bih ga mogao kazniti!“
„Odlično!“ –pljesnula sam rukama. „Sada znam tko će biti kriv ako prekine sa mnom!“

Nasmijao se, a ja sam ga još jednom zagrlila i poljubila.

„Vidimo se sutra, društvo.“ –spustila sam se niz stepenice. „I pozdravite onog malog smrdljivca koji se skriva iza trosjeda samo kako bi me pustio da odem!“

Klimnuli su glavom, osmijehnuli mi se i mahnuli.

„Nećete me se tako lako riješiti, pogotovo jer živim desetak minuta od vas!“ –nacerila sam se, mahnula im i otvorila vrata Dimitrijevog Mustanga.

Sjela sam na suvozačevo sjedalo i pogledala u njega.

„Idemo?“ –upitala sam ga.

Klimnuo je glavom i poljubio me.

***

Stavila sam kutiju na pod, u sobi u kojoj ćemo Dimitri i ja spavati, a zatim izašla odandje. Spustila sam se niz stepenice pjevušeći. Kao što sam i očekivala, Dimitri, Boris i Sam sjedili su u dnevnom borakvu, jeli sladoled i živcirali se gledajući košarku.

Odmahnula sam glavom, sjela na fotelju i prebacila noge na stolu. Gledala sam u svoje cimere kako ljutito gledaju u televiziju, nervozno prostače i razgovaraju o tome kako je iritantno to što Orlando Magic pobjeđuje Los Angeles Lakersa. Zahihotala sam se jer su mi oni nekada znali govoriti da se ne smijem živcirati zbog gluposti, a upravo su oni to činili.

Na žalost, Jesse i Gaia su nas nedavno napustili. Jesse je dobio ponudu za fakultet u čijoj će košarkaškoj momčadi Lakersa igrati, a Gaia je odličila otići za njime i ondje studirati novinarstvo.

Boris se odlučio na pravo, Sam za arhitekturu, Dimitri za doktora, a ja... ja za dizajnericu interijera. Na kraju sam se ipak odlučila za fakultet jer sam obožavala sređivati prostorije.

„Kad već razmišljam o tome...“ –pomislila sam gledajući oko sebe. „Bilo bi vrijeme da ovu plavu boju pretvorimo u crvenu!“

Dignula sam sa se fotelje jer sam i ja postala željna sladoleda. Ušla sam u kuhinju i otvorila frižider, a kad sam iz njega izvukla kutiju sladoleda, zatvorila sam vrata. Skočila sam u stranu kad sam vidjela Dimitrija u svojoj blizini.

„Ti nisi prokleto normalan!“ –viknula sam i stavila plastičnu kutiju na stol.

Nasmijao se, povukao me k sebi i poljubio.

„Lijepo je znati da ću te sada imati svaki dan kraj sebe.“ –rekao je milovajući me po licu.
„Lijepo je znati da me želiš i dalje unatoč tome što sam luđakinja!“ –nadodala sam.
„Nisi.“
„Jesam.“
„Nisi.“
„Jesam!“

Zakolutao je očima.

„Unatoč tome što si luđakinja...“ –osmijehnuo se i stavio mi pramen kose iza uha. „I dalje te volim!“

Razvukla sam osmijeh od uha do uha, poljubila ga i snažno ga zagrlila. I on je mene obgrlio rukama oko struka, držajući me čvrsto uza se.

Bila sam sretna što sam ga imala; što sam imala pravu ljubav uz sebe.

*Malena damo
**Do viđenja, Igore!