Chapter 3: Dečko iz Rusije

Sjedila sam za školskom klupom i razgovarala s Gaiom dok profesor iz Povijesti još nije došao. Sve nas je čudilo to što je kasnio već deset minuta, a inače je uvijek na vrijeme dolazio. Ponekad bi čak dolazio nekoliko minuta prije, zatvorio bi vrata točno kad bi zazvonilo za početak nastave, pa je tjerao učenike da izmišljaju razloge zbog kojih nisu došli na vrijeme. Kad bi netko od učenika rekao nešto užasno smiješno, tek onda bi ga pustio, a ako ne bi ga tjerao da desetak minuta stoji pred vratima i čeka njegov odgovor. Naravno, profesor McGeller je bilo jako simpatičan i svi smo ga mi voljeli unatoč tome što je ponekad bio jako naporan i ponekad bi netko od nas čak i zaspao za vrijeme nastave jer bi nam bilo dosadno.

Vrata su se iznenada otvorila i slijedilo je škripanje koje je svima nama išlo na živce, ali zašutjeli smo pogledavši prema njima. U učionici je zakoračio profesor McGeller. Bio je visok, napucani četrdesetogodišnjak sa debelim brkovima, tamno smeđim očima i kratkom smeđom kosom. Imao je ozbiljan izraz lica, zbog kojeg smo se u prvom srednjem bojali, ali kad je prvi put progovorio već smo se počeli smijati.

Bacio je dnevnik na stol, a udarac je odjeknuo tihim razredom. Poskočila sam i zakolutala očima.

„Zaboravila sam njegove rituale.“ –šapnula sam Gaiji koja je sjedila kraj mene.
„Ovih dva mjeseca i pol bez škole su svih zbunili.“ –rekla je ona.
„Jessica, Gaia...“ –uzvratio je profesor. „Koliko sam vam puta rekao da se u društvu ne šapće?“
„Ma pričali smo o vama, profesore.“ –rekla sam nasmiješeno. „Nekako mi izgledate preporođeno! Jeste li nekamo putovali?“
„Misliš da izgledam preporođeno?!“ –nacerio se, a ona uozbiljio, pa su se učenici nasmijali. „Uglavnom, imamo novog učenika.“

Podignuo je ruku i pozvao novog učenika u razred. Iznenadila sam se ugledavši dečka sa parkirališta (onoga koji ima super-mega-fantastičnog Mustanga) na ulazu. Na kratko je pogledao u mene jer smo Gaia i ja sjedile u prvom redu (profesor nas je premjestio već u prvom razredu kako ne bismo neprestano pričale i kako bi nas svako toliko mogao pogoditi nečime, kad ga ne bismo slušale ili počele spavati za vrijeme nastave). Pogledi su nam se susreli na kratko. Morala sam priznati da su me njegove oči fascinirale, ali odmahnula sam glavom kako bi ih izbila iz nje.

„Ovo je Dimitri Klimov.“ –predstavio ga je. „Rodom iz Moskve. Neko je vrijeme živio u New Yorku, a zatim se preselio u London i ovo mu je prvi put da pohađa jednu od naših škola. Budite dobri prema njemu!“

Sada sam shvaćala zbog čega je imao onako čudan naglasak, ali nikako ne bih mogla povezati da je on bio Rus.

„Dimitri, možeš sjesti iza onih brbljavih cura. Imaš slobodan stol za sebe!“ –profesor mu je pokazao mjesto iza nas.

Gaia je pogledala u mene, a ja sam joj se osmjehnula. Morala sam priznati da mi je bilo drago što je sjedio iza nas dvije jer sam ga namjeravala pitati nekoliko pitanja o automobilu.

„Ja sam Jessica.“ –okrenula sam se prema njemu, čim je sjedio.
„Dimitri.“ –ispružio mi je ruku.
„Ovo je Gaia.“
„Drago mi je.“
„Također.“ –Gaia je klimnula glavom i pogledala ispred sebe.
„I, kakva je Rus...“ –započela sam.
„Jessica!“ –prozvao me profesor.

Napravila sam grimasu, a Dimitri mi se nasmiješio. Okrenula sam se prema profesoru i uljudno se nasmiješila unatoč tome što sam psovala u sebi. Nagnula sam se na zid i duboko uzdahnula nadajući se da nećemo odmah početi s novim gradivom. Na sreću, počeo je s ispitivanjem o tome što smo radili ovog ljeta i da li smo razmislili koji ćemo fakultet upisati.

Odlučila sam se isključiti iz razgovora sve dok ne dođe na mene. Nadala sam se da će do tada već zvoniti jer je nastava trajala još pola sata, a pohađala sam razred u kojoj je bilo trideset učenika. Doista sam se nadala da će mi to pomoći jer sam imala osjećaj da sam jedino ja bila ta koja se još nije odlučila. Znala sam da su neki od učenika čak imali tri – četiri ideje, pa sam se osjećala užasno.

Gledala sam u grane stabla koje se nalazilo kraj prozora, na drugoj strani učionice. Vijorile su na laganom vjetru, njihale lišće i polako mi se počinjalo spavati. Glava mi je klonula, pa sam se trgnula i pogledala oko sebe nadajući se da me nitko nije primijetio. Shvatila sam da nisam bila jedina koja se osjećala pospanom. Vidjela sam ljude kako leže po stolovima, polako hrču; neki su pak crtali po bilježnicama, neki razgovarali, a neki, štreberi – naravno, gledali u profesora, pratili svaki njihov korak i pričali s njim.

„Nisi jedina kojoj se spava.“ –začula sam muški glas.

Okrenula sam se i primijetila da je Dimitrijeva bilježnica bila otvorila. Vidjela sam i crtež na stranici.

„Mogu?“ –upitala sam ga i pokazala u nju.

Klimnuo je glavom, a ja sam ju podignula. Doista je lijepo crtao. Očaravalo me njegovo crtanje. Vidjelo se koliko je dara imao kad je u samo nekoliko minuta nacrtao nešto prekrasno poput onoga.

„Nemoj mi reći da si ti to nacrtala!“ –iznenađeno će Gaia. „Nisam te vidjela da uopće crtaš!“
„Njegovo je.“ –pokazala sam glavom u novog učenika.
„Ozbiljno?“ –djevojka je pogledala u njega.
„Sranja je.“ –nasmiješio se.
„Mogu zadržati to tvoje sranje?“ –pogledala sam ga osmijehom. „Iako nije sranje. Prekrasno je, doista! I poslušaj Gaiju. Ona također crta i najbolja je, ali... oprosti, Gaia, preveslao te!“
„Ma nije ništa posebno!“ –nastavio je.
„To govoriš samo kako ne bi izgledao umišljeno, ali narcijoznost nije loša, znaš?“

Nasmiješio se i rekao nešto na ruskom što, naravno, nisam mogla razumjeti. Baš u trenutku kad sam ga željela pitati što je rekao, zvonilo je. Učenici su se počeli dizati sa stolica jer smo morali promijeniti razred. Uzela sam svoje stvari i izašla iz razreda čekajući da on izađe kako bih ga pitala isto pitanje. Nagnula sam se na zid, a Gaia mi je prišla.

„Koga čekaš?“ –upitala me zbunjeno.
„Dimitrija.“ –odgovorila sam. „Želim ga pitati što je rekao.“

Klimnula je glavom i začuđeno pogledala oko sebe. Vidjela sam da je nekome maknula, te se udaljila od mene, a ja sam odlučila pričekati da on izađe. Spuštenog je pogleda izašao iz razreda. Htjela sam ga prozvati, ali netko me prekinuo.

„Dimka!“ –podignuo je glavom i nasmiješeno se udaljio odande, ni ne primijetivši me.

Pogledala sam kako me odlazio. Vidjela sam da mu prilazi prijatelj koji je imao smeđu kosu, tamne oči i bradu. Nosio je kapu na glavi i široku odjeću. Čula sam kako razgovaraju na ruskom.

„Jess!“ –Jesse mi je maknu u daljini.

Krenula sam prema društvu koje je stajalo kraj crnih školskih ormarića.

„Napokon ste se udostojili doći u školu, ha?“ –nasmiješila sam se.
„Mi imamo sreće jer nemamo prvi sat, pa možemo duže spavati.“ –uzvratio je Sam.
„Ti si priča za sebe. Ja imam do 7 proklete treninge!“ –nadodao je Jesse.
„Zar moraš ići na trening i kad je škola?“ –upitala je iznenađeno Gaia.
„Ako želim postići nešto – da.“
„Tješi se da ćeš uz pomoć toga upasti u NBA.“ –napomenula sam.
„Tješim se.“
„Tko je onaj Rus?“ –iznenada je upitao Sam.
„Novi učenik iz naše škole.“ –odgovorila je Gaia.
„Vidjela sam još jednog s njim. Pretpostavljam da bi on mogao otići s vama u razredu.“ –rekla sam.

Sam je klimnuo glavom i pogledao po hodnicima. Pogledala sam u što je gledao. Primijetila sam da je Dimitri bio nagnut na zidu, ruku je imao u džepu, a drugom je držao bilježnice. Razgovarao je sa svojim prijateljem. Nisam znala što je toliko čudno, pa sam upitnim izrazom lica pogledala u svog prijatelja.

„Što tako buljiš u njega? Mogle bi ti ispasti oči.“ –uzvratila sam.
„Kako je moguće da frajer koji se pojavi prvi put ovdje dobije toliko pozornosti?“ –upitao je.
„Jer je novi učenik?“
„Od cura...?!“
„Jer je sexy?“

Oblikovao je usta u slovo o.

„Kako ti netko onako...“ –zvono za kraj odmora je zazvonio i prekinuo ga.

Gaia i ja pozdravili smo Sama i Jesse-ja, te krenuli prema stepenicama jer je sat Engleskog jezika bio na katu.

„Ideš na sat?“ –pogledala sam Dimitrija.

Klimnuo je glavom, pozdravio prijatelja i slijedio me.

***

„Doma sam!“ –viknula sam.
„Kako je bilo?“ –mama je izvirila iz kuhinje.
„Mama, tek je bio prvi školski dan. Što misliš, kako je bilo?“
„Pa dobro... Pitam...“

Nasmiješila sam se i krenula prema stepeništu.

„Uh, da...“ –okrenula sam se, a ona je ponovno izvirila iz kuhinje. „Došao nam je novi učenik u školi. Zapravo, dva nova učenika, ali jedan ide s Jesse-jem, a drugi sa mnom. Rusi su!“
„A da?“ –oblikovala je usta u slovo o.

Klimnula sam glavom i nastavila dalje.

„Koji je zgodan?“ –upitala me.

Okrenula sam se zbunjeno prema njoj dok me ona promatrala osmijehom na licu.

„Pa...“ –promrmljala sam i počešala se po kosi. „Zašto pitaš?“
„Jer mi ne bi samo tako rekla o njima.“ –nadodala je. „Postoji razlog, a on je: jedan od njih ti je zgodan!“

Oblikovala sam usta u slovo o i odmahnula glavom. Nikada nisam shvaćala kako je moja majka mogla shvatiti svoju djecu. Uvijek sam se čudila kad bi pročitala Esmeraldino ponašanje i govorila sam si kako to neće moći učiniti sa mnom, ali izgleda da me skontala..

„Dimitri.“ –promrmljala sam.
„On ide s tobom u razred?“ –upitala me.
„Da, da. Ovaj, idem se istuširati!“
„Za pola sata je ručak!“

Mahnula sam joj i potrčala na kat. Povukla sam stepenice jer sam imala kuću u potkrovlju. Obožavala sam ono mjesto. Popela sam se stepenicama u sobu, skinula starke i skočila na krevet. Dimitri je bio stvarno dobar dečko, simpatičan. Profesori su me morali premjestiti na drugu stranu jer sam ga cijelo vrijeme ispitivala zbog čega bi se samo počeo smijati.

I ja sam se nasmijala. Ponekad sam stvarno znala biti naporna i mislim da mi je čak svašta govorio na ruskom, tj. da me psovao jer je više puta nešto ponavljao na svome jeziku. Naravno, nikako ga nisam uspjela nagovoriti da mi prevede.