Chapter 14: Njegov život

Bryan Adams ~ She's Got A Way

Sjedila sam u dnevnom boravku i čekala da Dimitri bude gotov s tuširanjem. Gledala sam oko tebe, tapkala nogom u ritmu muzike koja mi se vrtila po glavi, i razmišljala o tome kako nisam normalna.

Prvi put, u dvanaest godina školovanja, otišla sam iz škole bez da su roditelji znali za to. Nadala sam se da nikada neće ni saznati. Nadala sam se da nitko od profesora neće nazvati neće nazvati moje roditelje kod kuće. Rekla sam im da mi je loše. Zamolila sam profesora McGellera da me pusti kući, a Dimitri je “otišao“ petnaest minuta prije mene. Njega su pustili zbog toga što je bio mokar do kože.

I tako sam se ja našla kod njega, sjedila u dnevnom boravku u tišini i čekala da se on vrati. Rekao je da želi odmah pričati sa mnom, da bi volio riješiti nesiglasnice, a ja nisam mogla pričekati kraj nastave jer sam bila veliki radoznao.

Uzdahnuvši sam prislonila glavu na šaku i osmijehnula se. Prstom sam prošla preko svojih usana. Još sam osjećala njegove usne na svojima. Trnci su me prolazili po tijelu, a srce je počinjalo ubrzanije kucati. Nisam mogla vjerovati da se ono dogodilo, da me zapravo on poljubio nakon što me nedavno odmaknuo od sebe kad sam ja to učinila.

„Jessica?“ –iznenadio me Borisov glas.

Okrenula sam se i vidjela ga na ulazu u dnevni boravak. Bio je spreman za školu.

„Što radiš ovdje?“ –upitao je iznenađeno.
„Sa mnom je.“ –iza njega se pojavio Dimitri.

Boris ga je pogledao na kratko, pa usmijerio pogled prema meni, pa ponovno prema Dimitriju dok sam ga ja zbunjeno gledala. Nasmiješio se, zatim, i laganim korakom krenuo prema izlazu iz one prostorije.

„Koristite zaštitu!“ –uzviknuo je.

Osjetila sam kako mi se obrazi žare. Vidjela sam kako jastuk leti prema Borisu i udario ga ravno u glavu.

„Hej!“ –okrenuo se. „Nije dobro udarati ljude kad ti okrenu leđa!“
„Uživaj, Boris!“ –rekao je Dimitri. „I ako te netko pita gdje smo.... ne znaš, ok?“

Klimnuo je glavom, mahnuo i nestao iza ugla. Čula sam korake kako odjekuju i zatvaranje vratiju. Pogledala sam u Dimitrija koji mi je prišao, sjeo kraj mene i obgrlio rukom.

„Gdje ti je mama?“ –upitala sam ga.
„Na poslu, a nakon njega mora obaviti neke stvari.“ –odgovorio je. „Dolazi tek navečer!“
„Do navečer sigurno ne mogu ostati! Mama i tata bi mogli shvatiti.“

Nasmiješio se.

„Nikad nisi pobjegla cijeli dan iz škole?“ –uzvratio je.

Odmahnula sam glavom.

„Ako ne bih željela ići u školu izmislila bih da mi je loše i ostala kod kuće!“ –rekla sam.
„Boris i ja smo to u Moskvi često radili, pa je moja mama poludjela i odvela nas u New York!“ –nasmijao se.
„Otkad Boris živi s tobom?“
„Od dvanaeste godine. Njegovi su roditelji bili... užasni... Nas dvoje smo najbolji prijatelji otkad znamo za sebe i mama se izborila da ga dobije! Njegovi se nisu niti žalili!“
„Ne znam zbog čega takvi ljudi uopće rade djecu!“ –zakolutala sam očima.

Slegnuo je ramenima.

„Tvoja mama, pretpostavljam, nije Ruskinja, jelda?“ –uzvratila sam.
„Amerikanka je.“ –odgovorio je. „Iz Miamija, točnije, ali upoznala je Dragomira i preselila se u Rusiju koja joj je bila najveća pogreška iako je govorila da tada ne bi dobila mene.“
„Zašto zoveš tatu imenom?“
„Pa... I nije bio neki poseban tata da bih ga mogao tako nazivati. Igor je njegov sin iz prvog braka. Moja se mama udala za njega i onda nakon nekoliko mjeseci otkrila da se zapravo nikada nije rastao od prve žene i uglavnom... otišla je od njega! Doznala je da je trudna, nije htjela pobaciti. Dragomir se brinuo o nama neko vrijeme, sve dok mami nije prekipjelo jer je znala da on nije bio dobar čovjek!“
„Slažem se s njom! Prevariti tako ženu... To nije humano!“
„Sad je mrtav!“ –rekao je smireno, kao da mu to nije značilo ništa.
„Žao mi je.“ –rekla sam.

Odmahnuo je glavom.

„Igor je poput njega i zato mi ide na živce.“ –nastavio je. „Moj je tata bio jedan od glavnih u mafiji, a Igor ga je naslijedio kad je umro prije četiri godine. To je bio još jedan razlog zbog kojeg je mama Borisa i mene odvela iz Rusije! Nije htjela da se mješam u taj posao, a bome niti ja ne želim. Igor mi ide na živce i cijelo vrijeme me zove, kao što si to više puta mogla čuti i vidjeti.“

Oblikovala sam usta u slovo o. Nisam ni shvačala u kakvoj se situaciji on nalazio dok sam se živcirala što me odbijao od sebe. Vjerovala sam da mu nije bilo nipošto lako zbog svega što mu se događalo.

„I u subotu je tebe spomenuo preko telefona!“ –rekao je.
„Mene?“ –podignula sam obrvu.
„Da.“ –klimnuo je glavom i maknuo pogled s mene.

Vidjela sam, po njegovom licu, da nije bio sretan. Bio je živčan. Čelo mu se naborilo, žila na vratu se istaknula i primjetila sam da je stisnuo čeljust.

„Zašto me spomenuo?“ –upitala sam ga sa zanimanjem.
„Zna da mi je stalo do tebe.“ –odgovorio je. „Vjerojatno je poslao nekoga da me prati i želi pronaći način da me natjera da mu se pridružim!“

Oblikovala sam usta u slovo o. Bila sam jako iznenađena zbog onoga što mi je rekao. Prošla me čak i neka jeza, te strah dok sam razmišljala da nas je netko neprestano pratio i to samo kako bi njega natjerali da im se pridruži.

„Nećeš, jelda...?“ –upitala sam tiho.
„Što to?“ –pogledao me zubnjeno.
„Pridružiti mu se?“
„Naravno da neću.“
„Ali... Tu slijedi ali, jelda?“

Uzdahnuo je, a ja sam odmahnula glavom. Dignula sam se sa trosjeda i tužno pogledala u njega.

„Sad ćeš mi ponovno reći da bi najbolje bilo da se maknem od tebe, jelda?!“ –povisila sam ton glasa. „Što će slijedeći put biti, Dimitri?! Odvest ćeš me u krevet i onda mi reći da se maknem od tebe, ha?!“
„Ne!“ –dignuo se sa trosjeda. „Ne bih te odveo u krevet... bez tvog dopuštenja!“

Osjetila sam kako mi obrazi postaju sve topliji, ali sam se pokušala suspregnuti od razmišljanja o onome što je rekao.

„Trebao bih ti reći da se makneš kako ti ne bi naudio jer mu se ja ne namjeravam pridružiti.“ –prošao mi je, rukom prošao kroz kosu i pomilovao me palcem po obrazu. „Ali neću!“

Iznenadila sam se.

„Ne mogu!“ –nasmiješio se. „Previše mi značiš, predugo sam čekao da te imam da bih te odbacio od sebe!“

Nasmiješila sam se, a on je utisnuo poljubac na moje usne. Ljubili smo se dugo. Njegove su me ruke grlile oko struka, čvrsto, ali nježno kako me ne bi ozlijedio dok sam ga ja grlila oko vrata uživajući u njegovim poljupcima.

„Ya tebya liubliu, Jessica!*“ –rekao mi je milovajući me po licu.
„Želiš me poljubiti - opet?“ –uzvratila sam zbunjeno, ali osmijehom na licu.

Nasmijao se, ali poljubio me.

„Jesam li pogodila?“ –upitala sam ga.

Odmahnuo je glavom.

„Što si onda rekao?“ –upitala sam ga zbunjeno, prekriživši ruke na prsima. „Znaš da ne volim kad mi pričaš na jeziku kojeg ne razumijem.“

Ponovno mi se nasmiješio, a ja sam zakolutala očima.

„Je t'aime!**“ –rekao je.

Oblikovala sam usta u slovo o kad sam čula što mi je rekao na frankuskom. Jest da nitko od nas dvoje nije bio najbolji u tom jeziku, ali dobro sam znala što mi je rekao. Rekao mi je da me voli. Bila sam šokirana zbog tog razloga. Promatrala sam ga u tišini dok je on gledao u mene malenim osmijehom na licu. Srce mi je toliko brzo kucalo i znala sam da ga nisam mogla zaustaviti, a nisam se niti trudila.

„Volim te.“ –ponovio je šaptom, svojim savršenim ruskim naglaskom.
„I ja tebe...“ –prošaptala sam.

Imala sam osjećaj da sam ono htjela reći, da sam ono morala reći jer... voljela sam ga. Nisam to znala sve do onog trenutka, ali osjećaj kakvog sam osjećala mi je govorio da je to ljubav i da ja njega volim. Oh, da, voljela sam ga!

Poljubio me još jednom, a ja sam mu uzvratila znajući da se više neću moći odvojiti od njegovih usana.

***

Dimitri je zaustavio auto ispred moje kuće, a ja sam otkačila pojas i pogledala u njega. Nasmiješio mi se, prišao mi i poljubio.

„Čujemo se kasnije.“ –rekla sam mu.
„Čujemo se.“ –klimnuo je glavom.

Još jednom sam ga poljubila, a zatim izašla iz auta. Mahnula sam mu, a on je potrubio i udaljio se iz moje ulice. Gledala sam za njim sve dok auto nije nestalo iza ugla. Na sreću, kiša nije padala, a i ne bi mi smetala da jest. Ništa mi onog dana nije moglo zasmetati. Stavila sam pramen kose iza uha, progurala sam vrata dvorišta i požurila kamenim puteljkom. Popela sam se stepenicama do ulaznih vratiju, objesila kišobran sa strane kako bi se osušio i otvorila vrata.

„Doma sam!“ –viknula sam.
„Bok, Jess!“ –mama je nasmiješeno provirila iz kuhinje. „Kako je bilo u školi?“

Sranje!

„Dobro. Ništa posebno, kao i inače...“ –slegnula sam ramenima.
„Jesi li gladna?“ –upitala me. „Ručak je gotov za pola sata.“
„Nisam previše gladna. Možda kasnije budem bila!“
„Što si jela?“
„Pizzu.“

Klimnula je glavom i ušla natrag u kuhinju. Nastavila sam hodati prema katu.

„Usput...“ –uzvratila je, a ja sam se okrenula. „Imaš li dečka?“

Šokirano sam gledala u nju. Srce mi je ubrzano kucalo, osjećala sam kako mi se obrazi žare dok sam gledala u tišini u nju. Nisam znala zbog čega mi je bilo teško reći vlastitoj majci da napokon imam dečka.

„Zgodan je.“ –namignula mi je i ušla u kuhinju.

Nasmiješila sam se i potrčala u svoju sobu jer sam se što prije htjela istuširati. Bacila sam stvari na krevet, čim sam otvorila vrata sobe, i duboko uzdahnula. Osmijehom na licu sam počela skakutati po sobi. Bila sam presretna što se sve ono dogodilo, što sam napokon imala dečka koji je uz to bio užasno zgodan i imao preseksi naglasak zbog kojeg bi se tapala svaki put kad bi počinjao pričati.

Otvorivši vrata kupatila čula sam vibraciju mobitela i zvuk poruke. Požurila sam do torbe, izvukla ga iz džepa i razvukla osmijeh od uha do uha kad sam vidjela da je poruka bila od Dimitrija. Pisalo je: „Jesam li ti ikada rekao koliko si prekrasna?“. Ispustivši urlik bacila sam se na krevet, duboko uzdahnula i osmijehom stala gledati u strop.

Da... Voljela sam ga.



*Rus. Ja te volim, Jessica!
**Fran. Ja te volim!

ZaAnamariju! < 3