Chapter 20: Poziv

Dimitri je prstima prolazio preko mojih leđa. Svako toliko bi ih poljubio dok sam ga ja promatrala osmijehom na licu, ležajući kraj njega na trbuhu. Nakon vođenja ljubavi, voljela sam leđati kraj njega neko vrijeme, dok bi me on nježno milovao po tijelu. Voljela sam, obožavala njegove dodire i poljupce. Bio je tako nježan prema meni; kao da nije želio napraviti ništa krivo kako me ne bi ozlijedio.

„Volim te.“ –rekla sam mu.
„I ja tebe!“ –nasmiješio mi se i poljubio mi usne.
„Mislim da bi bilo vrijeme da izađemo iz sobe.“
„Ne mogu uživati još malo ovdje s tobom?“
„Već sat vremena nas nema. Boris se vjerojatno dosađuje!“
„Igra plejku. Vjerojatno niti ne zna da nas nema!“
„Tvoja bi mama mogla doći svakog trena s posla.“
„Moja je mama bila mlada nekada!“

Nasmiješila sam se, a on mi je poljubio usne. Okrenuo me na leđa i počeo ljubiti po vratu dok sam ja uživala u onome što mi je činio. Obožavala sam što mi je činio. Ponekad bi me dovodio do ludila jer bi namjerno usporavao u nečemu što je radio, a ja bih u tom trenutku žudjela za njegovim tijelom. Definitivno je znao što volim, a i ja što on voli.

„Prije sat vremena smo to učinili.“ –rekla sam mu nasmiješeno.
„Pa što s time?“ –pogledao me kao da nije mogao vjerovati što sam rekla. „Ja te uvijek želim!“
„I ja tebe, ali...“
„Onda šuti i uživaj!“

Odmahnula sam glavom i nasmiješila sam mu se, ali nisam imala ništa protiv da ponovimo ono što i prije sat vremena. Zagrlila sam ga, poljubila i prebacila na njega, a on je prislonio ruke na moju stražnjicu ljubeći me stravstveno.

„O, moya krasavitsa. Ty tol'ko moi ... Ty vsegda budesh' moyei!*“ –šaputao mi je u uho.

Nasmiješila sam mu se. Često mi je govorio takve riječi, pa sam donekle razumijela što mi je želio reći. Govorio mi je da sam samo njegova, a to mi je pasalo. Voljela sam biti samo njegova; osjećala sam da ću uvijek biti samo njegova jer su moja duša i moje tijelo pripadali njemu u potpunosti.

„Dimka, zvali su nas...“ –Boris je naglo otvorio vrata. „Jebemti!!!! Oslijepio sam!“

Zalupio je vratima, a ja sam se pomaknula u stranu. Dimitri se podignuo sa kreveta, obgrnuo plahtom oko struka i prišao vratima.

„Što je?“ –upitao je Borisa nakon što ih je otvorio.
„Slušaj...“ –čula sam da je ovaj drugi uzdahno. „Poludjet ću ako još vidim tvoju golu guzicu u ovoj kući!“

Dimitri se nasmijao, a i ja također.

„Nije smiješno, Jess!“ –uzviknuo je.
„Slijedeći put kucaj!“ –rekla sam mu.
„Da. Trebao bih poslušati tvoj savjet! Uglavnom... Zvao me Jesse i pitao hoćemo li izaći s njima na piće?“
„Zovi ih i reci da dolazimo za pola sata.“ –odgovorio je Dimitri.
„Hoćete li biti gotovi za pola sata?“ –upitao je Boris s nevjericom.
„Naravno.“ –prišla sam vratima već obućena.

Pogledala sam u Dimitrija, poljubila ga i rekla mu da se spremi. Izašla sam iz sobe, a on je zatvorio vrata. Zajedno s Borisom sam otišla u dnevno boravak pričekati da Dimitri bude gotov sa spremanjem. Sjela sam na trosjedu i pogledala u televiziju.

Prije tjedan dana slavili smo Novu godinu kod Jesseja. Njegovih roditelja nije bilo kod kuće. Otišli su u Barcelonu na dva tjedna, pa je pozvao sve nas i još nekoliko prijatelja koji su pozvali svoje društvo. Odlično sam provela doček Nove godine i morala sam priznati da je bila najbolje provedena do sada; vjerojatno zbog toga što sam prvi put imala dečka tada.

„Rekao mi je Dimka da sviraš klavir.“ –započeo je Boris.
„Aha.“ –klimnula sam glavom. „Svirala sam ga sedam godina!“
„Zadivljujuće! Rekao mi je da dobro sviraš.“
„Ah, ma to govori samo jer sam mu cura.“
„To je rekao prije nego ste bili zajedno, točnije – kad si izašla iz njegovog auta nakon razgovora o Igoru!“
„Rekao ti je zbog čega smo se posvađali?“

Klimnuo je glavom.

„Dimitri i ja smo poput brače.“ –nadodao je. „Večinom si sve govorimo!“

Klimnula sam glavom.

„Je li još nešto rekao?“ –upitala sam ga sa zanimanjem.
„Rekao je da je ludo zaljubljen u tebe, ako te to zanima.“ –odgovorio je nasmiješeno.

Razvukla sam osmijeh od uha do uha. Znala sam da je zaljubljen u mene jer mi je to svakodnevnog govorio. Govorio mi je da me voli, obožava i da me želi zauvijek kraj sebe, ali lijepo mi je kad mi netko blizak njemu može priznati da je razgovarao o meni: bilo to prije nego smo bili zajedno ili trenutno.

„Idemo?“ –Dimitri je ušao u dnevni boravak.

Boris i ja dignuli smo se sa trosjeda i krenuli za njom.

***

„Ma daj!!!“ –proderao se Sam. „To uopće nije u redu!“
„Nemaš sreće, buraz!“ –nacerio mu se Boris.
„Varaš!“
„Da, imam moći koje mi pomažu u ubacivanju sve više mojih loptica u rupu.“

Sam ga je ljutito promatrao dok je Boris ponosno pred njim mahao biljarskim štapom jer ga je po treći put pobjedio zajedno s Jesse-jem. Dimitri i ovaj drugi smijali su se sa strane, a ja sam nasmiješeno gledala u njih dvoje. Gledala sam u svog prijatelja kako se durio što je izgubio još jednom od Borisa i to nakon što ga je natjerao da odigraju još partija samo kako bi mu dokazao da je on dobar u igranju biljara.

„Mislim da danas sreća nije na njegovoj strani.“ –rekla je Gaia.
„Slažem se s tobom!“ –pogledala sam u nju; sjedila je preko puta mene. „Vidiš da ne odustaje i kladim se da će i dalje htjeti igrati!“
„Znaš Sama: nikad ne odustaje.“
„Tko ne odustaje?“ –upitao je Jesse, sjeo kraj svoje djevojke i obgrlio ju rukom.
„Sam.“ –odgovorile smo obje.
„Odlučili smo njih dvoje pustiti na miru.“ –Dimitri je sjeo kraj mene i poljubio me. „Sam ga je opet izazvao, a Jesse-ju i meni se više nije dalo igrati. Naravno, Borisu je sve to zabavno i odlučio je nastaviti igru!“
„Opet će izgubiti!“ –nadodao je Jesse. „Jednostavno danas nije njegov dan. Morao bi se naviknuti na to!“
„Ma znaš ti Sama, ljubavi.“ –rekla je Gaia. „Nikada nije odustajao, pa čak niti kad bi nešto bilo neizvedivo! Trudio bi se koliko god je mogao!“
„U biljaru trebaš imati sreće, a on ju danas nema.“ –uzvratio je Dimitri.

Klimnula sam glavom, podignula šalicu toplog čaja i popila gutljaj.

„Koje sranje!“ –uzdahnula sam. „U ponedjeljak škola! Taman sam se navikla na praznike!“
„Meni počinju i treninzi jer za dva tjedna imamo utakmice!“ –prisjetio se Jesse.,
„Shit!!! Ja bih trebala tražiti haljinu za maturalnu večer!“ –Gaia je zakolutala očima.
„Ja prvo moram smršaviti!“ –rekla sam odlučno.
„Da.“ –Dimitri je pogledao u mene, „Jer toliko si debela da ti ne mogu naći ruku!“
„Nisam li?!“

Odmahnuo je glavom, zakolutao očima i poljubio me. Znala sam da je muškarcima prilično veliki problem kad im djevojka počne filozofirati o tome kako se udebljala, kako bi trebala smanjiti, kako više ne može ući u omiljene jeans hlače... Ja nisam bila takva; ne uvijek. Svako toliko bih spomenula da sam se udebljala jer, doista, jesam nakon prokletih praznika zbog Božića i kolača, ali znala sam da će popodnevno trčanje spasiti stvar.

„NE!!!“ –proderao se Sam.

Svi smo se zbunjeno okrenuli prema biljarskom stolu. Sam je bijesno gledao u lopte dok je Boris nasmiješeno dolazio prema nama.

„Ubacio je crnu loptu.“ –nacerio se i sjeo kraj nas.

Nasmijali smo se. Sam je doista trebao shvatiti da ono nije bio njegov dan.

***

Nakon dugostane kupovine s Esme i Gaijom, vratila sam se kod kuće sa rukama punim vrečica iz raznih trgovina i, kad sam sredila ormar, ležala sam na krevetu slušajući pjesme koje sam stavila na kompjuteru. Vrtila sam kosom i gledala u strop razmišljajući što bih mogla raditi. Dimitri je u ono vrijeme bio s dečkima do grada, pa sam se tek kasnije trebala naći s njime.

Razmišljala sam što bih mogla raditi. Bila sam raspoložena za trčanje, ali padala je kiša. I da sam htjela, roditelji me ne bi pustili kako se ne bih razboljela ( i dobila upalu pluča kao što bi to moja majka ili bake rekle!), pa sam morala pronaći način da se zabavim i da mi vrijeme brže prođe.

„Bingo!“ –viknula sam, dignula se sa kreveta i potrčala prema vratima.

Zaboravila sam ponijeti mobitel, pa sam se morala ponovno popeti stepenicama do sobe, uzeti ga sa kreveta, te ponovno potrčala niz stepenice. Ušla sam u sobu svojeg brata koji je igrao igrice na play stationu.

„Tony, hoćemo li slagati puzle?“ –upitala sam ga.
„Ne.“ –odgovorio je gledajući u ekran. „Igram nogomet sada.“

Zakolutala sam očima, izašla iz njegove sobe i duboko uzdahnula zatvorivši vrata. Moja jedina nada za gubljenje vremena je pala u vodu samo jer sam imala brata koji je volio nogomet. Na sreću, Dimitri nije bio takav i nikad me nije tjerao da gledamo kad god je neka utakmica na televiziji jer ga niti on nije volio.

Odlučila sam otići gnjaviti roditelje. Spustila sam se niz stepenice i osjetila vibraciju mobitela, pa je slijedila i pjesma koju sam namjestila da svira. Pogledala sam u ekran, a na njemu nije pisao tko me zove.

„Halo?“ –javila sam se spuštajući se.
„Bok, Jessica.“ –javio se meni nepoznati muškarac.
„Tko je to?“
„Igor.“

Zastala sam na ulazu u dnevni boravak. Moji su roditelji pogledali u mene, a ja sam im mahnula rukom i odlučila izaći na zrak. Trebala sam vidjeti što je želio od mene, ali nisam htjela da netko iz moje obitelji čuje razgovor.

„Što želiš?“ –upitala sam.
„Trebam malo vremena za pričanje.“ –odgovorio je.
„Nemam vremena.“
„Šogorice moja, zar nemaš niti malo vremena?“
„Ostavi me na miru!“
„Zašto? Samo želim upoznati bolje curu moga brata.“
„Znam što želiš! Nisam glupa!“

Nasmijao se, a ja sam ljutito spustila slušalicu. Prislonila sam ruke na željeznu ogradu, duboko uzdahnula i ljutito pogledala ispred sebe pitajući se što je on želio od mene. Podignula sam glavu i ugledala kako crni automobil prolazi ulicom u kojoj sam stanovala. Usporio je ispred moje kuće, a ja sam zbunjeno gledala u njega. Srce mi je ubrzanije počelo kucati jer sam se preplašila da je ono bio Igor. Odahnula sam vidjevši kako djevojka trči prema njemu i ulazi unutra.



*Oh, moja prekrasna djevojko! Ti si samo moja... Ti ćeš uvijek biti moja!