Chapter 10: Neugodna situacija

Nekoliko dana kasnije

Izašla sam iz autobusa što sam brže mogla jer više nisam htjela biti u njemu. Vidjela sam Esmeraldu kako stoji kraj svojeg automobila, te požurila prema njemu jedva čekajući da napokon dođem kod kuće. Htjela sam se istuširati, baciti u krevet i ne izaći iz svoje sobe nekoliko dana zbog onoga što se dogodilo na izletu.

„Jess!“ –stala sam jer sam čula Gaijin glas, ali da je on bio Dimitrijev odjurila bih toliko brzo da bi prašila ostala iza mene. „Gdje žuriš toliko?“
„Idem doma.“ –odgovorila sam.
„Što je s tobom u zadnjih nekoliko dana?!“
„Ništa, ništa.“
„Jesi li ljuta jer sam malo više vremena provodila sa Jesse-jem umjesto s tobom?“
„Ma daj, Gaia, na koga ti ja ličim?! Nisam toliko glupa! Valjda me znaš! A i provodila sam vrijeme sa Samom i Borisom! Sve je u redu, bez brige!“
„Kad smo već kod toga, što se dogodilo između Dimitrija i tebe da niste razgovarali kako treba danima!“

Sranje!

Dogodilo se sranje između nas dvoje jer sam ja glupača njega išla ljubiti. Naravno, sranje i zbog toga što me ona morala podsjetiti na to koja sam budala bila i koliko mi je neugodno cijelo ovo vrijeme bilo. Pokušavala sam zakopati onu večer negdje duboko u svojim mislima i nadala se da nitko ništa neće iskopati, ali kakve sam sreće bila to je morala učiniti moja najbolja prijateljica.

„Nemam volje sada pričati o tome.“ –rekla sam joj. „Vidimo se sutra. Jesse te čeka, a mene sestra!“
„U redu, ali sutra ćeš mi ispričati što se dogodilo, jasno?“ –uzvratila je.

Odmahnula sam glavom, poljubila ju i požurila prema sestri. Kad sam se okrenula vidjela sam da Boris stavlja torbe u Dimitrijev auto, a on je bio nagnut na njemu gledajući o mome pravcu. Spustila sam pogled i nastavila dalje dok mi je srce i dalje ubrzano kucalo.

Nisam mogla vjerovati koja sam glupača bila, zbog čega sam ga uopće išla ljubiti kad nije bilo nikakvih signala da je to želio učiniti. Jednostavno ga slijedeći dan nisam mogla pogledati u oči, zapravo... slijedeća tri dana nisam to mogla učiniti jer mi je bilo užasno neugodno. Nisam mogla priječi preko toga i vjerojatno je trebalo duže vremena da i on i ja totalno zaboravimo na glupost koju sam učinila iako će biti teško jer je dodir njegovih usana bio zapečačen na mojima.

„Zemlja zove Jessicu!“ –Esmeralda je počela mahati rukom.
„Uhm... Oprosti!“ –promrmljala sam i zagrlila ju.
„Kako je bilo?“

Pogledala sam ju, te otvorila suvozačeva vrata. Pogledala sam na desnu stranu dok je moja sestra stavljala torbu u gepek. Dimitrijev je automobil prolazio do mojeg, pa sam pogledala ispred sebe ne znajući da li je i on gledao u mene pošto je imao zatamnjena stakla. Uzdahnula sam, naslonila glavu na naslonjač i pogledala u stranu.

„Što je s tobom?“ –upitala me sestra kad je ušla u auto.
„Ne – pitaj...“ –odgovorila sam uzdahnuvši.
„Jesi li napravila neku glupost?“

Klimnula sam glavom.

„Napila si se i spavala s nekim dečkom?!“ –uzviknula je.
„Još gore!“ –nadodala sam.
„S nekoliko njih?! Jessica, što...“
„Ne, Esme, ne!!! Nisam spavala ni sa kime već sam poljubila nekoga.“

Oblikovala je usta u slovo o, a ja sam ju gledala tužnim izrazom lica. Iznenada se počela smijati na sav glas, kao što sam i očekivala. Zakolutala sam očima i odlučila pričekati da se smiri kako bismo nastavile razgovor. Išla mi je na živce zbog toga što meni to jednostavno nije bilo smiješno.

„Ma daj, Jessica!“ –nasmijala se ponovno. „Zbog čega si toliko izbedirana?!“
„Zbog čega?!“ –uzviknula sam. „Zbog toga što me dečko odmaknuo u stranu i pitao što radim?!“
„Aha...“ –promrmljala je i pogledala ispred sebe.

Upalila je auto i izašla sa školskog parkirališta.

***

Ugasila sam budilicu i poželjala nastaviti spavati dalje: em zbog toga što se nisam najbolje naspavala em zbog toga što se nisam htjela suočiti s Dimitrijem, ali nažalost – morala sam. Sigurno nisam mogla reći roditeljima da ne želim ići na nastavu danas zbog toga što sam očekivala da će mi neki dečko uzvratiti kad sam mu poljubila. Nisam uopće o tome s njima željela razgovarati.

Dignula sam se sa kreveta i otišla oprati zube. Po mome izrazu lica se vidjelo da nisam imala volje ni za što, pogotovo za izlaziti iz one prostorije. Isprala sam lice i stavila leče. Našminkala sam se na brzinu, otišla izabrati odjeću i obućo se. Počešljala sam kosu i pogledala u ogledalo.

„Možeš ti to, Jessica!“ –rekla sam si. „Samo se pravi da se ništa nije dogodilo!“

Razvukla sam osmijeh od uha do uha i, ponosna na samu sebe, izašla iz sobe.

***

„Sranje!“ –pomislila sam. „Ne mogu ja to!“

Već petnaestak minuta sam gledala u stepenice koje su vodile do moje škole i nisam se mogla natjerati da se popnem, ma koliko god ja to željela. Učenici, koje sam poznavala iz škole, su jurili kako ne bi zakasnili na sat. Trebala sam i ja to učiniti jer su još tri minute nedostajale do početka, pa bih mogla ostati pred vratima i izmišljati razne gluposti kako bih mogla uči na sat profesora McGellera, a to nisam željela činiti.

Požurila sam stepenicama i počela trčati dvorištem gurajući se kroz rulju koji su laganim korakom ulazili u školu. Primjetila sam profesora kako odlazi prema učionici čija su vrata bila otvorena, a ja sam trebala uči prije njega i namjeravala sam uspjeti u tome. Potrčala sam, ali kako su podovi bili skliski počela sam klizati njime i derati se, mahati rukama po zraku dok su me ljudi zbunjeno gledali. Uspjela sam uči u razred, što je najbolje bilo, ali najgore je bilo to što sam proklizila sve do katedre.

„Odličan upad, Jessica!“ –uzvratio je profesor zatvarajući vrata.
„Hvala.“ –promrmljala sam.

Cijelo me tijelo boljelo jer sam udarila glavom od stol, a nogama oribala od pod. Nekoliko se dečkiju iz mog razreda podignulo sa stolica i ispružili mi ruku kako bih se dignula unatoč tome što su se neprestano smijali.

„To je to kad si jebene nesreće i kad te ona prati danima!“ –pomislila sam hodajući do svog stola.

Podignuvši pogled primjetila sam da je Dimitri crtao osmijehom na licu i znala sam da se smijao meni, samo što je on bio pristojniji i nije se želio na glas smijati već u sebi. Uzdahnuvši sam sjela na stolicu, skinula jaknu sa sebe i prislonila glavu na stol.

„Jesi li dobro?“ –upitala me Gaia nasmiješeno.
„Bi li ti bila dobro da te neka prokleta nesreća prati?!“ –zakolutala sam očima.
„Svi tako mislimo kad nam se nešto loše dogodi.“
„Javi mi se kad ti se dogodi nešto kao i meni!“
„Usput, moraš mi ispričati...“
„Ne – sada!“

Klimnula je glavom, a ja sam izvukla bilježnicu nadajući se da će ovaj školski dan završiti što prije. Jednostavno nisam željela biti u školi i bila sam ljuta na samu sebe što sam se natjerala doći kad sam znala kako ću se osjećati, a osjećala sam se – užasno!

***

„Ne...“ –šokirano je rekla Gaia.

Klimnula sam i uzdahnula.

„Nemoj srat!“ –nastavila je.
„Gaia, već sam ti rekla da je to istina!“ –nadodala sam živčano. „Čovječe, već pet minuta ponavljaš da to nije istina, da je to nemoguće i bla bla bla! Zaljubljena sam u njega, poljubila sam ga i on me odbio! Jesi li sretna što sam ti to morala ponoviti?!“
„Oprosti...“ –promrmljala je.

Zakolutala sam oči, uzdahnula i pogledala u parkiralište koje je bilo poluprazno. Natjerala me da ostanem s njom nakon završetka nastave kako bih pričekala da Jesse završi sa treningom, također zbog toga što sam joj trebala ispričati zbog čega nisam bila sva svoja onih četiri dana što smo bili na izletu i zašto Dimitri i ja nismo komunicirali.

„Ne znam zbog čega se tako ponio.“ –rekla je.
„Ja znam!“ –zakolutala sam očima.
„Boris nam je rekao da mu se ti sviđaš. Dimitri mu je to rekao!“
„Očito je krivo razumio! I ne želim pričati više o tome, molim te.“

Klimnula je glavom, a ja sam pogledala iza nje jer sam čula glasove. Vidjela sam Jesseja, Sama i Borisa kako izlaze iz škole i, što je najgore, Dimitrija, koji uopće nije trebao biti ondje jer nije trenirao košarku.

„Idem ja sada.“ –dignula sam se sa klupice.
„Jesse će te odbaciti doma.“ –pokušala me zaustaviti.
„Ne, ne! Svejedno moram otići po brata jer ima nešto nakon nastave. Mama ne može!“
„Sigurna si...“
„Da, da! Vidimo se!“

Gaia me poljubila, a ja sam požurila korak kako bih se što prije odmaknula odandje. Spustila sam se niz stepenice pazeći se da se ne spotaknem. Primjetila sam da mi je pertla starke odvezana, pa sam stala na ravno i zavezala ju. Crni automobil je stao kraj mene, a ja sam podignula pogled znajući dobro da se to radilo o Dimitriju.

„Ulazi.“ –rekao je.
„Nema potrebe. Hvala!“ –namjestila sam naramenicu torbe i nastavila hodati dalje, a on me pratio.
„Molim te, Jessica.“

Pogledala sam u njega prijetečim pogledom jer sam ga htjela ustrašiti, ali nasmijao se. Naravno da ga nisam mogla ustrašiti kad je bilo više nego očito da se on ničega nije bojao.

„Molim te!“ –ponovio je.
„Nemam vremena.“ –odgovorila sam i nastavila hodati dalje.
„Odbacit ću te ja po brata. Samo mi daj trenutak da popričam s tobom!“
„Ah, sada želiš pričati, jelda?!“
„Da.“

Zakolutala sam očima i nastavila dalje, ali prošla sam pred njegovim automobilom i sjela na suvozačevo mjesto.

„Boris?“ –upitala sam ga.
„Jesse će ga odbaciti.“ –odgovorio je.

Klimnula sam glavom i pogledala u stranu.

„Što se tiče onog poljupca...“ –započeo je.
„Skreni lijevo!“ –uzvratila sam, a on me poslušao
„Što se njena tiče...“
„Kako je danas prekrasno vrijeme vani, jelda?!“
„Hoćeš li me, jebote, poslušati ti... ti... smeshnaya devchonka*?!“

Zašutila sam i pogledala u ruke koje sam nervozno stiskala od koljena.

„Uglavnom...“ –uzdahnuo je. „Oprosti zbog...“
„Oh, evo mi ga brat!“ –uzviknula sam vidjevši Anthonya pred školom.
„Vpolne vozmozhno, chto eta devushka ne hotite mne govorit' **!“ –rekao je uzdahnuvši.

Zaustavio se pred školom moga brata, a ja sam izašla iz automobila. Anthony me snažno zagrlio, a i ja njega. Vjerojatno me čekao duže nego je trebao. Vidjela sam da je i Dimitri izašao iz auta.

„Anthony, ostani ovdje dok tvoja sestra i ja pričamo, ok?“ –pogledao je u njega.
„Dobro.“ –moj je brat klimnuo glavom.

Nisam ništa stigla reći jer me Dimitri povukao sa sobom. Udaljili smo se od moga brata kako on ne bi slušao o čemu razgovaramo.

„Sada ćemo pričati!“ –rekao je mirno.
„Što ako ja to ne želim?!“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Molim te?“

Zakolutala sam očima i pogledala u stranu.

„Žao mi je što sam se onako ponio. Bila si pijana i...“ –započeo je, ali ga ja više nisam mogla slušati.

Vidjela sam kako se Anthony igra loptom koja mu je ispala iz ruke i otišla na cestu. Vidjela sam kako pretrčava, čula sebe kako vičem njegovo ime uz škripanje kočnica i udarac.



*Smiješna djevojko?
**Da li je moguće da ta djevojka ne želi da ja pričam?!