Chapter 13: Kišni dan

[Poslušajte pjesmu. Paše, po meni, uz post! Obožavam tog pjevača. *.*]



Sjedila sam za stolom i ručala unatoč tome što nisam bila gladna. Uvjeravala sam mamu da nisam gladna, da ne mogu jesti, ali natjerala me na sjednem za stol i počnem s ručkom. Moji roditelji i brat su odavno bili gotovi sa jelom dok sam ja i dalje bila na juhi. Vrtila sam žlicu, nagnula glavu na šaku i gledala u jednu točku. Imala sam osjećaj da mi se jelo odavno ohladilo, ali nije me bilo briga. Možda me mama bude pustila na miru kad shvati da doista nisam hladna.

„Jessica.“ –prozvala me mama.

Pogledala sam u nju.

„Je li sve u redu?“ –upitala me.

Klimnula sam glavom.

„Slabo ti je?“ –uzvratila je.

Odmahnula sam glavom.

„Je li se nešto sinoć dogodilo vani?“ –nastavila je s ispitivanjem.
„Ne želim pričati o tome!“ –uzdahnula sam.
„Mladi Rus ti je nešto napravio?!“ –sada se u ispitivanju ubacio i moj tata.

Prekrasno! Netko ondje gore mi sigurno želi upropastiti ostatak nedjelje iako je već bila upropaštena. Roditelji su gledali u mene upitnim izrazom lica, a ja se nisam mogla suzdržati da ne počnem plakati.

„Jessica?!“ –začula sam mamin iznenađeni glas. „Što je bilo zlato?!“
„Je li onaj mali tražio seks od tebe?!“ –upitao me ljutito tata.
„NE!“ –viknula sam. „Samo me pustite na miru!“

Dignula sam se sa stolice, izašla iz kuhinje i potrčala na kat kako bih se sakrila u svoju sobu ostatak dana, ostala ondje sve dok nisam trebala zbog nekog velikog razloga izaći iz nje.

Povukla sam stepenice, popela se u sobu i zatvorila vrata. Zaključala sam ih znajući da bi netko od roditelja mogao doći provjeriti što se dogodilo jer su me rijetko viđali kako plačem. Ako bih plakala pred njima to bi bilo kad bih bila živčana zbog škole, ali inače nisam voljela plakati pred nikime kad sam imala neki veći problem.

Jest da ono što se dogodilo jučer sa Dimitrijem nije bila neka velika stvar... možda... Zapravo, za mene je to bila jako velika stvar jer mi je stalo do njega, a on me samo tako odbacio kao da mu nisam značila ništa... niti kao prijateljica.

Legla sam na krevet, povukla deku i prekrila se njome. Duboko uzdahnuvši, zaklopila sam oči i odlučila se natjerati zaspati kako bi sutrašnji dan došao što prije.

„Divno!“ –uzdahnula sam. „Sutra je prokleti ponedjeljak i svejedno ću ga morati gledati po školi!“

Izderala sam se u jastuku od živčanosti.

***

Prodorna melodija odjekivala mi je u glavi. Pospano sam otvorila oči, vidjela da mobitel vibrira na noćnom ormariću gdje sam ga stavila zadnji put kad sam ga držala u ruke, pa sam ga podignula. Vidjela sam Jesse-jevo ime na ekranu.

„Halo?“ –javila sam se pospano.
„Nemoj mi reći da si spavala?!“ –zvučao je šokirano.

Promrmljala sam nešto, pa je vjerojatno shvatio kao pozitivan odgovor.

„Ti nikad ne spavaš popodne, Jessica!“ –rekao je.
„E, pa danas sam odlučila spavati popodne!“ –zvučala sam ljutito.
„Oprosti što sam te probudio. Što radiš?“
„Buljim u pod i pričam s tobom. Što bih drugo mogla raditi kad sam se tek probudila?! Trčati maraton?“
„Vidim da si nešto živčana, ha...?“

Uzdahnula sam i naslonila se na zid.

„Oprosti.“ –uzvratila sam. „Što trebaš?“
„Idemo na kavu, pa sam te zvao da te pitam hoćeš li doći s nama i da li treba proći po tebe.“ –odgovorio je.
„Ide li i Dimitri?“
„Vjerojatno. Zašto?“
„Ja... Ne idem...“
„Što se dogodilo s vama sinoć?! Dimitri je živčano došao javiti da nitko od vas dvoje neće izaći s nama i rekao mi je da si otišla od njega, da nema pojma gdje si. Pokušao sam te nazvati, ali nisi mi se javljala!“
„Nije mi do razgovora o Dimitriju!“
„Je li te ozlijedio?! Tražio nešto od tebe što nisi željela?!“
„Ne, Jesse, ne! Jednostavno....“ –uzdahnula sam i zaklopila oči. „Nije mi do razgovora i to je to. Vidimo se sutra u školi! Pozdravi sve.“
„Dolazim po tebe za pola sata. Po Gaiju moram tek za sat i pol!“ –rekao je odlučno.
„Rekla sam...“
„Znam, znam, što si rekla! Zar ne mogu tražiti najbolju prijateljicu da izađe na piće sa mnom nakon dugo vremena?!“

Uzdahnula sam, odmahnula glavom i pomalo se nasmiješila. Trebala sam pretpostaviti da neće odustati i pustiti me na miru.

„U redu, u redu. Čekat ću te ispred kuće!“ –uzdahnula sam.
„To je moja mala!“ –nasmiješio se. „Vidimo se!“
„Mrzim te!“
„I ja tebe volim, Jess!“

Spustila sam slušalicu, bacila mobitel na krevet i dignula se otvorivši ormar. Počela sam vaditi odjeću iz njega. Ovako i onako nisam namjeravala ništa posebno obući jer sam na sat vremena trebala izaći izkuće. Nisam se čak niti željela mučiti i stavljati leće.

***

Nagovorila sam Jesse-ja da odemo u nekom drugom kafiću jer sam znala da bi možda netko iz društva mogao doći ranije u onome u kojemu smo odlazili inače. Doista se nisam željela iznenaditi i vidjeti Dimitrija. Nisam niti bila sigurna jesam li željela sutra otići u škoču i suočiti se s njegovim pogledom nakon što smo se večer prije posvađali.

Iskreno... bio me jako povrijedio. Stvarno se ponašao kao da sam ja lutka za njega, a to sam mrzila. Naravno, nisam nikome mogla dopustiti da se ponaša tako prema meni, ali i dalje sam se osjećala užasno kad sam se izderala na njega i rekla mu sve ono što sam mislila. Očito je to jedan od onih usranih osjećaja kad si zaljubljen i netko se poigrava s tobom.

Hah... Zaljubljenost... Jesam li ja zaljubljena doista?! Vjerojatno jesam... Nikad prije taj osjećaj nisam osjećala i zbog toga me događaj vezan uz Dimitrija toliko povrijedio.

„London zove Jessicu!“ –Jesse je udario rukom od stol.

Trgnula sam se i pogledala u njega jer sam svo ono vrijeme, dok sam ja razmišljala, a on razgovarao o utakmici koja se približavala, gledala u prozor; promatrala kapi kiše koje su bile na prozoro i klizile po njemu.

„Oprosti.“ –uzdahnula sam. „Nemoj računati na to da ću te danas previše slušati!“

Odmahnuo je glavom.

„Zvao sam te na kavu kako bismo pričali o nečemu.“ –rekao je.
„Znam!“ –klimnula sam glavom i rukom prošla kroz kosu. „A ja ću ti odmah odgovoriti da nemam volje za pričati o njemu!“
„Što ti je učinio?! Je li htio spavati s tobom?! Dimitri mi se ne čini kao dečko koji bi mogao nekoga tjerati na to.“
„Nije me natjerao.“
„Dobrovoljno si spavala s njim i onda te otkantao?!“
„Isuse, Jesse, zar je moguće da Esme, Gaia i ti imate isto razmišljanje?! Nekako imam osjećaj da se previše družite sa Samom jer je inače on bio taj koji bi u svemu vidio riječ seks!“

Podignuo je ruke u znaku obrane.

„Nisam spavala s njim.“ –odgovorila sam nakon što sam ono izbacila iz sebe. „Jednostavno...“
„Da...?“ –prozborio je.

Uzdahnula sam i odmahnula glavom prislonivši glavu na šaku.

„Zaljubljena sam.“ –prošaptala sam tiho.
„Reci mi nešto što nisam odavno shvatio!“ –nasmiješio se.

Uzdahnula sam.

„U čemu je stvar?“ –upitao je. „Činilo mi se da se i ti njemu sviđaš!“
„Ne znam sviđam li mu se, Jesse, a i to me trenutno najmanje zanima.“ –uzvratila sam. „Zanima me što mi to skriva!“
„Zašto misliš da ti nešto skriva?“
„Kad priča preko telefona s bratom uvijek se svađaju. Ništa ne razumijem jer pričaju na ruskom, ali vidim kako je bijesan! Sinoć mi je rekao da bi bilo najbolje da se držim što dalje od njega!“

Klimnuo je glavom. Neko vrijeme je zavladala tišina koja me natjerala da se igram šečerom gledajući u prozor i kapi kiše.

„Želiš da popričam s njim?“ –prekinuo je tišinu.

Odmahnula sam glavom i pogledala ga odlučnim izrazom lica.

„Ako me želi kraj sebe...“ –prošaptala sam. „On bi se trebao potruditi da mi priđe!“

***

Nisam bila zadovoljna činjenicom da ću vidjeti Dimitrija za nekoliko minuta. Vidjela sam njegov automobil na školsko parkiralište i nisam se mogla natjerati da krenem dalje. Stajala sam na sred parkirališta, ispod kišobrana, jer je kiša pljuštala kao iz kabla.

Vidjela sam učenike razne dobi kako prolaze kraj mene žureći se u školu kako ne bi pokisli unatoč tome što su imali kišobran nad glavom, a ja se nisam mogla odlijepiti s mjesta i nastaviti hodati dalje.

Srce mi je ubrzanije počelo kucati kad sam pomislila da bih se svakog trena mogla suočiti sa Dimitrijevim pogledom. Užasavala sam se toga jer nisam znala hoću li moći biti dovoljno jaka i proći kraj njega ni ne pogledavši ga.

„Jessica...“ –skamenula sam se na mjestu kad sam čula šapat u svome uhu dobro poznavajući ruski naglasak.

Nisam se mogla natjerati i okrenuti se, pa sam odlučila nastaviti dalje, no uhvatio me za ruku. Osjetila sam snažan stisak. Palcem je nježno prošao po mojem dlanu zbog čega su me trnci prolazili po cijelome tijelu.

Progutala sam knedlu osjećajući otkucaje srca svugdje na sebi, a mogla sam pretpostaviti da ih je i on osjećao. Istrgnula sam svoju ruku iz njegove, namjestila naramenicu torbe i natjerala se sjetiti da sam bila ljuta na njega. Okrenula sam se namrgođeno prema njemu.

„Mislila da sam bila jasna kad sam ti jučer rekla da te niti ja ne želim kraj sebe!“ –rekla sam mu drhtavim glasom.

Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da nije imao kišobran i da je stajao preda mnom potpuno mokar. Stavila sam kišobran iznad njega jer ipak nisam željela da se razboli, iako je bilo moguće da bi ipak moglo doći do bolesti.

„Želim samo pričati s tobom.“ –rekao je. „Mislim... Nije niti vrijeme niti mjesto za to, ali...“
„Niti ne želim!“ –odvratila sam drsko.
„Molim te...?“
„Rekla sam da ne želim da se prema meni ponašaš kao prema lutki! Jučer si me htio kraj sebe, pa onda ne, pa danas ponovno hoćeš... Vrti mi se u glavi već od raz...“

Nisam mogla dovršiti rečenicu jer su se njegove usne našle na mojima. Šokirano sam gledala u njegove zelene oči koje su gledale ravno u mene dok mi je srce počinjalo sve brže i brže tuči. Počinjala sam se opuštati jer mi je dodir njegovih usana pasao. Zaklopila sam oči, jednom rukom ga obgrlila oko vrata jer sam držala drugom kišobran, a on me povukao bliže sebi zagrlivši me čvrsto oko struka. Nakon samo nekoliko sekundi naši jezici počeli su se dodirivati i igrati.

„O – Moj – Bože!“ –pomislila sam šokirano, ali nisam namjeravala stati; nisam niti željela da stane.

Dala sam mu do znanja da nastavi i nastavljao je. Niti jednom nije prestao. Svako toliko bi ubrzavali ritam. Jednostavno više nisam mogla odvojiti usne s njegovih niti sam željela da on to učini.



Ne - ne - ne spominjati Sumrak!!!!